Sadržaj prenesen sa stranice facebook grupe Petrinjsko proljeće
Dragi sugrađani!
Vjerojatno se, kao i ja, ovih zadnjih nekoliko dana pitate – GDJE TO ŽIVIMO?
Gledam vijesti, slušam izjave i – NE VJERUJEM!
Nakon niza afera s imovinskim karticama, Borga, Vjetroelektrana itd. mislila sam da me ništa više ne može iznenaditi, ali nažalost…uvijek može gore, uvijek može po babi i stričevima. Što je slijedeće? Kada je kraj? Ima li ga uopće?
I onda iz ovog srušenog grada upireš pogled negdje…
Dakle, velika većina naših političara kao da ne žive u Hrvatskoj, kao da ne žive niti na kugli zemaljskoj, ti političari kao da žive u paralelnom svemiru.
Imamo krizu covid infekcije, inflacija nam galopira, obnova, što nas najviše boli – puževim korakom, a sve oči uprte u te političare koji bi trebali služiti narodu. Zašto? Ne zato što služe narodu, već zato što služe samo sebi i jedni drugima. I jedino pitanje koje im je bitno – imamo li stabilnu većinu?!
Kako tužno!
Gledamo u te političare u lijepim ispeglanim odijelima, sjajnim cipelama i velikim crnim automobilima.
Gledamo ih iz svojih blatnih cipela, raskopanih ulica, polusrušenih kuća, iz kontejnera.
Gledamo i čekamo.
ŠTO? Da shvate da je dosta, da jednom doista kažu – DOSTA JE!
Ali ne, jedino što je tim političarima bitno je – Vlada i vladajuća koalicija su stabilne!
Naš premijer na konferenciji za novinare umjesto da izađe pred svoje ljude, ispriča se za 15 ministara koji su “izletili” iz njegove Vlade, da nam da nekakvu nadu, prozove institucije koje odrađuju svoje zadatke i spominje minornih 15 milijuna.
Umjesto da se ispriča za obnovu koje gotovo nema, ma što odgovorni dionici govorili, koju nam poruku šalje? Vlada i vladajuća koalicija su stabilne. Nama, koji živimo u Petrinji, to je zaista najvažnije.
Gledajući sve afere koje se vrte, slušajući o svim dodacima i pravima koje uživaju ti razni političari, pitam se da je sav taj novac tamo gdje bi trebao biti, bi li nam Fond solidarnosti uopće bio potreban?
I onda jedan kaže – dat ću taj novac u humanitarne svrhe.
Baš lijepo!
Drugi priča o časti.
Znate li uopće što je to?
I nije li vas bar malo sram, nije li vam bar malo neugodno u tim vašim lijepim ispeglanim odijelima, sjajnim cipelama i velikim crnim automobilima?
A što ćemo mi?
I dalje to gledati iz svojih blatnih cipela, raskopanih ulica, polusrušenih kuća i kontejnera?