Politički oportunolitičari

Autor: Siniša Matasović

Oportunist koristi priliku bez obzira na posljedice ili vlastiti sustav vrijednosti kako bi za sebe ostvario prednost ili korist. Ovo je okvirno uopćena definicija oportunista koju će nam izbaciti Wikipedia čim ukucamo taj pojam. Zadnjih dana je taj pojam zanimljivo promotriti kroz prikaz prosječnog političkog, vojnog, strateškog i kakvog sve ne inog analitičara.

Otkako se pojavila bojazan od ponovne značajnije eskalacije vojnog sukoba između Rusije i Ukrajine (svjesno navodim eskalacije, budući da isti od 2014. naovamo nikada nije u potpunosti prekinut, samo je prestao biti u žiži javnosti zapadnih medija i ljudi su konstantno ginuli) na TV ekrane su maltene u čoporima nahrupili ti razni nam i dični analitičari. Čast izuzecima, ali većina njih je nastupala načelno s istim tezama i stavovima: ”Rata u Ukrajini neće biti, sve je to tek strateško nadmudrivanje Putina i njegovih zapadnjačkih takmaca kao na šahovskoj ploči. Danas potez vuče jedan, sutra drugi, a na kraju će sve završiti tapšanjem po ramenima i prešutnim remijem.” Zanimljivo, nitko od njih nije ostavljao ni najmanju mogućnost svoje pogrešne procjene. Jer podrazumijeva se da oni tako lijepo odjeveni, uglađeni, s pomno složenim ozbiljnim izrazima lica uopće ne mogu pogriješiti. Jedan od duhovitijih se doduše, govoreći prošli tjedan u elitnom terminu jedne TV kuće s nacionalnom koncesijom uspješno našalio ispalivši otprilike ovako: ”Rata definitivno neće biti, to vam mogu garantirati, međutim, ako se kojim čudom ipak dogodi, onda ćemo zaboraviti da sam ovo ikada rekao i obećajte mi da ćete sve snimke ovoga razgovora uništiti.” Sasvim solidno uspjela šala, moram se složiti i uvijek mi je drago u bilo kojoj profesiji naići na duhovite ljude, ali to u bitnome ne mijenja na stvari – i on je također bio uvjeren kako rata neće biti. U noćne sate s utorka 22. na srijedu 23. veljače 2022., dok ovo pišem, još uvijek tinja kakva-takva nada da su svi oni ipak bili u pravu. Ateistima preostaje nadati se da ga neće biti, vjernicima moliti se.

Ono što je zanimljivo, nameće se pitanje hoće li se bilo tko od tih analitičara ispričati široj javnosti ako se u konačnici ispostavi da nisu bili u pravu, da o svome poslu (ako se to poslom može nazvati, premda sumnjam da su slabo plaćeni) nemaju ama blagog pojma, da su u stanju samo mutiti vodu i prodavati isprazne teze. Odgovor nam je, naravno, svima kristalno jasan. Neće se ispričati, a kamoli tek neće vratiti primljeni novac za svoje javna baljezganja.

Zaključno, da ne duljim bez kraja i cilja, ovaj tekst ću privesti svrsi još jednim malim eksperimentom i citatom s Googlea. Krenuvši napisati ovaj tekst, sljedeće što sam ukucao u tražilicu bilo je: ”Kako se postaje politički analitičar?” Zanimljivo, suprotno svim mojim očekivanjima, da će pojašnjenje ići u smjeru oko toga koje su fakultete najčešće završavali ti razni nazovi analitičari, na kojim su prestižnim sveučilištima branili svoje vrle doktorate i magisterije, zapanjili su me ponuđeni odgovori. U sažetom obliku oni glase: ”Za postati uspješan politički analitičar važno je da možete mnogo i bez kraja govoriti čak i onda kada vas se oko neke teme konkretno niti ne pita. Nadalje, komentirajte na svim dostupnim društvenim mrežama teme te vrste i drobite do mile volje samo kako biste bili uočljiviji od drugih. Komentirajte stvari, događanja i pojave koje nemaju ama baš nikakve veze s vašom izvornom strukom, samo nastojte pri tome ostati samouvjereni i nepokolebljivi…” Također se navodi kako je to zanimanje (dakle ipak ga smijemo tako nazvati) postalo popularno tek u zadnjem desetljeću, a u opisu tog zanimanja stoji, napnite sada dobro oči ”profesionalno pojavljivanje na TV ekranu.” Ideš, bejbe, nigdje ni spomena nikakvoga faksa ili realnoga znanja. A ja eto, konj i budaletina, naivno pomislio kako oni proučavaju i znaju nekog vraga o povijesti svijeta, prethodnih ratova stoljećima unatrag, kulturama raznih civilizacija, geopolitičkim odnosima snaga na globalnoj razini, kukcima-palcima… Budući da ne znaju, a fala kukcu, ne znam niti ja – oprostite mi, sestre mile i draga braćo, odoh i ja osobno finokac u te analitičare. Zašto bi samo oni mlatili masnu lovu, furali odijela s markom i posjećivali skupe restače, ako to može činiti i bilo tko drugi od nas običnih smrtnika? Sada još samo da me pozovu na gostovanje na neku popularnu TV kuću i od sutra ću vas ja ”profesionalno” obmanjivati.