Foto: screenshot YouTube

Autor: Aleksandar Olujić

„Što na nebu sja visokoooo? Mjesec je il’ sivi soko?“

Dragom se Milanu Begoviću zahvaljujem na stihovima, ali svekolikom pučanstvu moram reći kako onaj sjajni leteći predmet koji je sinoć, doletjevši iz Mađarske, „razveselio“ Zagrepčane, nije bio ni mjesec niti sivi soko što ih naš bard spominje u libretu slavne Gotovčeve opere. Bijaše to neka ptica metalnih krila koju zovemo dron.

Vele, moj Milane, da je to bila ruska ptica. Ali, za koga je letjela ne zna se. Za Ruse, Ukrajince, nekog trećeg??? Nitko se ne javlja, nitko ne priznaje da je ptica njegova, svi šute i ne bi čudilo da na kraju ispadne kako je radila za svoj račun. Kao nezavisna ptica letjelica.

Ili se radi o dronu romantičaru koji je volio letjeti po slobodnom zvjezdanom nebu, slobodnih NATO zemalja. I tko zna, možda bi letio još i sad, dok mu pripadnici ujedinjenih protuzračnih snaga Rumunjske, Mađarske i Hrvatske šalju salve poljubaca i mašu cvjetnim buketima, da nad Zagrebom nije ostao bez goriva.

I tako, moj Milane, nije sinoć na Jarunu moma mlada nekome u krilo pala već se dron srebrnih krila strmopizdio blizu studentskog doma.

To ti je ujedno i kraj i početak ove priče.

Kraj jer je time okončan životni put ove letjelice, a početak jer njen pad je uzrok rađanju brojnih priča, bajki i basni kojima nas obasipaju „oni koji znaju“ i oni koji bi trebali nešto znati o slobodi i sigurnosti neba nad Hrvatskom.