Autor: Aleksandar Olujić
Knjiga Zdravka Strižića i Vladimira Pajtlara ”Priče s obala Kupe i Save: ljudi i događaji sisačkog kraja o kojima se premalo zna” u petak navečer predstavljena sisačkoj publici
„Grad čine ljudi“, rekla je Alma Trauber citirajući prvu rečenicu predgovora knjizi koja je bila povod sinoćnjem okupljanju povelikog broja Siščana u prostorima Gradske galerije Striegl. Knjiga nosi naslov ”Priče s obala Kupe i Save: ljudi i događaji sisačkog kraja o kojima se premalo zna”, a njeni autori su Zdravko Strižić i Vladimir Pajtlar.
Vjerojatno nema osobe u Sisku koja bar nije čula, ako već nije upoznala, ova dva doajena novinarstva. A biti novinar u tzv. „maloj sredini“, ako uopće Sisak možemo tako nazvati, znači živjeti svaki trenutak skupa sa svojim sugrađanima, upoznati ljude i ulice, obale i parkove, birtije i crkve, škole i igrališta svoga grada; znači biti skupa sa sugrađanima „u dobru i zlu“, nekad poput svećenika slušati ispovijedi a drugi puta vikati iz sveg grla u njihovo ime; znači smijati se i plakati s njima.
Dugogodišnjim bavljenjem ovim pozivom, jer biti novinar nije „posao“, sakupljaju se polako puzzle ogromnog, višeslojnog mozaika života grada. Brojne nikad ispričane priče, dogodovštine i zgode nastane se u memoriji, a oni ih često odnesu sa sobom na onu, drugu stranu života. Obično se radi o životima malih, običnih ljudi ili mikropovijestima, kako je to sinoć lijepo rekla dr. sc. Sanja Lončar. No, baš takve mikropovijesti čine neki grad onim što jeste kroz kolektivnu svijest njegovih građana, dajući mu jedinstven šarm koji svaki putnik namjernik osjeti kada ga pohodi.
Zdravko Strižić i Vladimir Pajtlar odlučili su sa svima nama podijeliti takvo blago, odabravši dvadeset priča o gradu i ljudima objavivši ih u svojoj knjizi. Pri tome su pristupili pravom istraživačkom radu otkrivajući nove, nepoznate detalje o osobama i događajima koji još žive u sjećanju brojnih građana, a zahvaljujući njihovom radu ispravljeni su neki krivi navodi i podaci koji su se mogli naći u knjigama i literaturi. Svojim pristupom pričama su dali jednu novu dimenziju, zadržavši pritom literarni stil tako da su priče ostale zaista priče ne pretvarajući se u dokumentaciju. Među pričama nalaze se i one o kojima se ponešto zna (poput one o Dori Maar), ali i neke dosad nepoznate javnosti koje predstavljaju pravo otkriće.
Od dvojice autora u petak navečer je s nama bio samo g. Strižić. Naime, g. Pajtlar nas je, na žalost, napustio 19. studenog 2020. godine ne dočekavši izdanje svoje posljednje knjige. Zdravko Strižić je u ime obojice predstavio proces nastanka njihovog djela istaknuvši neke od priča ali ne uskrativši pritom onu radost otkrivanja koju svaka knjiga daje čitatelju. Osim njega o knjizi su govorili i recenzentica dr. sc. Sanja Lončar, dizajner knjige Sven Sorić, Mirjana Lahovsky-Žličarić iz TZ Grada Siska i ravnateljica Galerije Alma Trauber
Ne mogu ovdje ne spomenuti design knjige koji potpisuje Sven Sorić. Atraktivno obojani rubovi stranica prosto vuku čovjeka da ju uzme u ruke.
Vraćajući se sinoć kući supruga je glasno izrekla misao koja je cijelu večer „visila“ u zraku: „Zašto se (u javnosti) govori o „malim“ ljudima? Svaki taj „mali“ čovjek ostavlja trag u memoriji svoje zajednice, samo što njegova priča ne ostaje zabilježena u službenim arhivima ili povijesnim pregledima, što ne znači da nije vrijedna. Kao da su jedino priče „velikana“ ono što treba sačuvati od zaborava. Ako se želi uvijek se mogu naći osobe koje čuvaju sjećanja na te „male“ ljude i „male“ događaje, samo treba uložiti truda i pronaći ih. Hvala Bogu da ima onih koji žele i mogu to napraviti.“
