Hrvatska je na 28. mjestu od 39 europskih ekonomija po broju patenata i inovacijskom kapacitetu. U trenutku globalne inovacijske utrke 30godišnje ulaganje u beton, a ne u ljude dolazi na naplatu. Hrvatska se bori već 30 godina da dostigne 2% udjela istraživanja i razvoja u BDPu. U 2020. nalazimo se na 1.2% BDPa, što nas stavlja u vrlo nepovoljan položaj, jer imati 30 godina oko 1% ulaganja u istraživanje i razvoj dok drugi sustavno imaju 2.5 – 3.5% nas stavlja u vrlo nezavidan položaj. Zato nam se sveučilišta i bore za rankinge od 500. – 1000. mjesta. Pogledajte npr. Južnu Koreju i njihov high tech sektor.Drugo, osim iznosa bitno je i tko ulaže u istraživanje i razvoj. Istraživanje i razvoj financiran od strane poduzeća činio je više od tri petine ukupnih izdataka za istraživanje i razvoj u Njemačkoj (64.5 %), Belgiji (64.3 %), Irskoj (62.8 %), Švedskoj (62.4 %) i Sloveniji (61.5 %). Nasuprot tome, važan dio izdataka za istraživanje i razvoj u Luksemburgu (43.2 %), Grčkoj (41.1 %), Slovačkoj (40.5 %), Portugalu (40.2 %) i Hrvatskoj (39.1 %) financirao je državni sektor. Nažalost naš državni sektor ima problema sa rješavanjem standardnih birokratsko-pravnih procesa, a mi očekujemo još da i inoviraju…Hrvatska treba prestati doslovno dijeliti novce lokal-patriotskim “znanstvenicima” koji su globalno nekonkurentni i postavljeni politički. Jedno korelira s drugim. Zamalo nam je gradonačelnik postao počasni doktor znanosti UNIZGa.Postoji mali kontigent znanstvenika/inovatora koji jesu globalno konkurentni i redovno dobivaju inozemno financiranje. Njih se može dodatno nagraditi, jedino ako imaju suradnju sa top svjetskim centrima.Završno, privatni sektor je generator inovacija u većini razvijenih država. Tako da pod hitno moramo povećati olakšice poduzećima koja investiraju u istraživanje i razvoj.
Izvor: Facebook stranica Dejan Kovač