Nedjelju 22. ožujka 2020. godine zauvijek ćemo pamtiti po izuzetno snažnom potresu jačine 5.5 po Richteru, koji je u 06:24 ujutro pogodio Zagreb. Nakon nešto više od pola sata uslijedio je još jedan. Nakon sat vremena još jedan. Snažno su se osjetili i u našem gradiću, udaljenom svega pedesetak kilometara od Zagreba.
Bilo je vrlo hladno, sitni je snijeg počeo pršiti nad Petrinjom. U nevjerici smo u vijestima gledali strašne prizore razaranja izazvanog prirodnom silom koja se naprosto pokrenula u podzemlju i ništa je nije moglo zaustaviti. Prizori rodilja koje su golih nogu stajale pred bolnicom u Petrovoj držeći u naručju svoje tek rođene bebe. Bad blue boysi, koji su pomagali preseliti inkubatore sa neonatološkog odjela. Vojska i volonteri Crvenog križa, alpinisti, svi obični mali ljudi koji su krenuli pomoći koliko mogu, i to u vrijeme lockdowna, u samim počecima borbe sa virusom koji je harao svijetom.
Tada nismo mogli niti naslutiti da će Petrinju devet mjeseci kasnije čudovište iz podzemlja poharati još većom silinom. Iza nekoliko potresa 28. prosinca uslijedilo je nešto seizmološki neuobičajeno – razorni potres 29.prosinca, jačine 6,4 po Richteru, koji je razmrvio staru gradsku jezgru u neprepoznatljivu hrpu cigli, crijepova i dasaka.
U samo trideset godina svoga postojanja naš je gradić dva puta silovito razoren, a da ništa nismo mogli učiniti. Rijeka ljudi slila se u Petrinju tog strašnog dana– vatrogasci, HGSS, volonteri, ljudi velikih srca koji su dolazeći riskirali svoje živote jer je tlo neprekidno podrhtavalo.
Zato o drugoj obljetnici zagrebačkog potresa šaljemo podršku svima vama, dragi Zagrepčani, jer znamo što ste preživjeli. Svima vama koji još uvijek čekate obnovu. Svima vama koji se dvije godine borite sa papirologijom, obećanjima, prolongiranjem rokova. Mi vas razumijemo, jer smo na svojoj koži osjetili sve spomenuto, i tko zna koliko će vremena proći da naš razrušeni grad poprimi obrise koje je nekad imao.
Grli te Petrinja, Zagrebe. Grli tvoje ranjene i srušene kuće svojim ranjenim i srušenim kućama.
Tekst i fotografije: Građanska inicijativa Petrinjsko proljeće
