U 2020. u Hrvatskoj 10% najbogatijih osoba imaju 55% od ukupnog bogatstva, dok ako gledamo primanja, 10% nabogatijih osoba čine 36% od ukupnih primanja. Nejednakost u bogatstvu u Hrvatskoj je puno izraženija od nejednakosti u ukupnim primanjima.Mislim da nitko nema problema s pošteno zarađenim bogatstvom i primanjima, no u Hrvatskoj tranizicija, privatizacija i pretvorba 90ih ostavile su gorak okus u našim ustima. Efekti loših početaka traju i dan danas, tako da smo i dalje u spirali prema dolje u relativnom bogatstvu sa drugima, a u spirali prema gore da će sve veći postotak bogatiji imati u društvu. Bogati postaju bogatiji, a siromašni još siromašniji = širi se nejednakost.Zanimljivo, Italija, Luxemburg i Slovačka imaju najniže nejednakosti gdje “samo oko ” 47% ukupnog bogatstva zemlje je u vlasništvu top 10% osoba.S druge strane, Južna Afrika ima najveću nejednakost u svijetu gdje 10% najbogatijih drže 86% bogatstva i 67% svih primanja. Zamislite samo tu razinu nejednakosti.U Hrvatskoj nažalost više ne postoji tzv. socijalna mobilnost. 90ih su si određeni lobiji zauzeli početne pozicije i gotovo je nemoguće skočiti iz siromaštva u bogatstvo. Hrvatski san ne postoji… Kapital za ozbiljnije poduzetničke poteze ne možete dobiti jer država politički kontrolira kreaciju kapitala. Sjetimo se dodjela milijardi i milijardi poticaja, subvencija, predstečajnih, itd. Uvijek su to neke agende gdje se guraju isti interesi kroz različite osobe.Politička kontrola ekonomskih procesa je postojala u bivšoj državi, ne bi trebala biti u liberalnoj demokraciji.Potrebno je istinski oživjeti Hrvatski san .Hrvatski san je skup ideala u kojima sloboda uključuje priliku za prosperitet i uspjeh, kao i uzlaznu društvenu mobilnost za obitelj i djecu, ostvarenu teškim radom u društvu s nekoliko prepreka.Sve dok se ne budemo dijelili na povlaštene i “one ostale”, nećemo ići prema naprijed. #hrvatskisan
Izvor: Facebook stranica Dejan Kovač