Ne znam što je nekom normalno, a što nije, jer ni samom meni ponekad nije jasno što je to NORMALNO. Pretpostavljam da je normalno ono što većina ljudi radi, upražnjava, shvaća, tolerira, misli. Dakle većina određuje normalu. Veća je vjerojatnost da na ulici u gradu sretnete čovjeka nego zeca, zato je to normalno. Jednako tako prije ćete sresti na ulici radnika nego političara, a kako je više u ovoj Krnjoj našoj radnika nego političara, logično je zaključiti da političari nisu normalni.
Sad kad razmislite o čemu pišu novine, o čemu se snimaju filmovi i pišu priče, shvaćate da su tema uglavnom nenormalni, jer koga zanimaju normalni ljudi. Zamislite cjelovečernji film koji prikazuje život sretne i normalne obitelji. Već nakon pet minuta vi čekate da netko za stolom vrisne, uzme kuhinjski nož i nekog ubije. Ako toga nema, je… film.
Dakle tema svake zanimljive priče moraju biti nenormalni ( ružno je reći abnormalni, a zapravo znači isto), npr. ubojice, lopovi, kurve, mafijaši svih vrsta, pederi, svodnici, neki popovi ( ne znam je li u Hr već snimljen film u kojem neki svećenik zlostavlja malu djecu, što se već i sudski znalo dokazati, a na film još nije stiglo, šteta , možda strah, ne znam).
Siguran sam da će me zbog ovog napasti oni koji se pronađu u mojim riječima. Bit ću veliki homofob, a ja nekako preferiram,cijenim i volim one većinske, normalne, kao veliki homofil. Nek mi ne zamjere nenormalni. Neću im ništa. Što dalje od njih, moja je misao vodilja.
E sad konačno da kažem i neku o gastarbajterima, kako je sve u mojoj glavi i počelo. Htio sam reći da neću pisati o svima, nego o onim drugim, zanimljivim, onim „neobičnim“ , jer su fora, jer su baš zanimljivi. Meni je to ful kul kad neki XY kaže nakon 3 godine u Ausland; Kod nas u Njemačkoj je ovako ili onako. Mi u Njemačkoj imamo… pa nabraja. Ili kad mi neko ko je zbrijao prije 6 mjeseci u Kanadu kaže; Vi ste ovdje u Domovini zaostali , tu kod vas je grozno, pogledajte te vaše ceste, dućane, birokrate u katastrima i gruntovnicama, ma užas. Mi to gore riješimo sve za 5 min. Preko interneta.
Meni bude zbilja neugodno. Sram me ko cucka što nismo ništa ovdje u domovini učinili punih 6 mjeseci od kad su nas napustili naši ljudi, trbuhom za hamburgerom. Lupao bih si glavom u zid, ali ne mogu promijenit Hr zbilju, kao ni pokojni Bušić, koliko god sam je i sam sanjao ljepšu, ponosniju i dostojanstveniju. Jedino nisam oteo avion, ali u nekom drugom životu, tko zna. Opet će me netko napasti. Ja se jednostavno zezam, ne rugam se. Fakat.
Zaboravio sam gastarbajtere načas. Gledam neki dan tipa u velikom automobilu Opel Omega, njemačke tablice, on tamne naočale, žena ko sve švabice šareno obučena s nekom čudnom frizurom i šljaštećom ogrlicom, polagano klize mojom ulicom, dok ja guram kolica s lopatom. Vidim im na faci dozu gađenja prema šljakeru kojeg ugledaše nusgred, a ja pomislim stvarno nekom dobro ide u životu. A Opel Omega ziher stara 12 godina, na placu jedva soma eura , registrirana, ako imaš sreće da je nekom uvališ. Tamo gore on bauš-telac, a ona čisti urede i birtije. Ovdje su nobl.
I da sjedneš s njima na pivu, oni bi ti lijepo ispričali formulu uspjeha, da se tebi da slušat. On pije samo Hajneken, ona radler grejp, ali nije ovaj naš kao tamo gore, njihov je dakako, bolji. On priča da mu nije lako, da ni gore nije kao prije, nego je gore. Kukaju stalno, a istovremeno se hvališu, ali kukaju samo da ne bi neko pomislio da mu posude love, jer kad dođu ovdje u domaju“ svi misle da oni seru eure“, svaki majstor odmah pogleda auto, pita od kud ste pa onda lupi cijenu. Zato on uvijek kad dogovara neki posao posudi od kuma stojadina i prođe jeftinije. A ovdje kod vas svi varaju, niko ne da račun, uvijek moraš tražit, a onda ti dignu cijenu za PDV , pa onda više ne tražiš. Grozno. Bude mi ih žao. Opet bi si lupo glavom u zid kolko mi ih bude žao.
E, jebena naša, navuku me da i sam pomislim da odem u njemačku – al namjerno s malim slovom. Nekako je za mene uvijek Hr veliko i veće i ljepše nego BDR, USA, F, UK. Najviše mi se sviđa ovo UK.
Nek idu svi UK..
Doktor X