U potresu zdrobljeni WV Polo završio na otpadu: Iz zgnječenog automobila spašeni su otac i sin, Josip i Leon Hodak 

Autor: Antun Petračić; foto: A.P. i Cropix

O onim stravičnim sekundama, nezaboravnih i nikada nikome više ne poželjeti i doživjeti, u 12,19 sati  utorka 29. prosinca 2020. godine, svatko od nas Petrinjaca ima svoje doživotno iskustvo.

Katastrofalni potres s epicentrom ispod i oko našeg grada, kroz znanu prošlost do sada nezabilježene razorne snage rušenja i uništavanja prirode i ljudskih ruku djela, u Banovini i Pokuplju odnio je sedam života i nanio golemu materijalnu i inu štetu.

Otac i sin Hodak računaju taj 29. prosinac novim danom rođenja. Tog sunčanog ranog popodneva u središtu Petrinje iz zdrobljenog osobnog vozila, na kojeg se strovalilo tone građevnog otpada, spašeni su 35-godišnji Josip i 4-godišnji sin Leon. U trenu su ostali zarobljeni, nemoćni, prignječeni, bespomoćni u smrskanom tamnom WV Polo. Iz olupine lima, još za guste prašine nastale urušavanjem starih zgrada  središta grada, počelo je  spašavanje. Ispod limarije prvo je izvađen mali Leon, a vatrogasci specijalnim škarama rezali lim i iznijeli njegova oca Josipa.

Hodak, spašeni (foto Cropix)

Njihov Volkswagen postao je zgužvana neprepoznatljiva hrpa beskorisnog lima, a u njem su sve od tada ostali nedirnuti obilno nasuti ostaci žbuke, komadi cigle i drugi popadali dijelovi razrušene kuće, ispred kojeg ga je zatrpao potres. Takav uništeni WV Polo nije bio za ništa drugo nego u klasični otpad, auto groblje- rezalište i totalni nestanak. Na taj put otišao je ovo popodne.

Ostaci toga vozila od siječnja 2021. stajali su na otvorenom, uglu Šulekove i Antolićeve ulice, uz rub vanjskog igrališta OŠ Mate Lovraka, u kojoj je domar Zlatko Hodak, otac i djed Josipa i Leona. On je  pokrenuo zbrinjavanje limenih ostataka s prijevozom na rezalište u Zagreb, i time s ruba ceste, ispred svoga dvorišta i pogleda iz kuće, uklonio nemilog „svjedoka“ strašne traume dvojice svojih najmilijih.

Odmah poslije potresa imao je ideju da se olupina sačuva, rekonstruira i postavi negdje u gradu kao trajni izravni izvorni spomenik velike prirodne katastrofe s tragičnim posljedicama za ljude. Ideju je izložio ( i dobio potporu) tadašnjeg gradonačelnika Darinka Dumbovića, ali ovaj na lanjskim svibanjskim lokalnim izborima više nije obnovio dužnost i zamisao je neostvarena.

Foto: Antun Petračić

Ostatke automobila Hodakovi su trajno maknuli i zbog maloga Leona, jer mu se za svakog posjeta  djedu na Senjak vraća neugoda na strašni događaj. Tada su Josip i Leon u vozilu zastali na Trgu dr. Franje Tuđmana ispred kuće br. 3. sa stanom kojeg je u naslijeđe dobila njihova supruga i mama Maja Spoja. Iznenada su ih zatrpale urušene gromade krovišta i zidova, našli su se bespomoćno prignječeni, kao u limenoj konzervi.           

–Ne volim ni pomisliti, a kamo li se ponovo sjećati, nije mi jasno kako smo uopće ostali živi. Između naslona prednjih sjedala okrenuo sam se automatski prema djetetu, podvukao ga pod sebe i legao preko njega, zaštitio svojim tijelom. Krovište nas je stisnulo maksimalno, nisam mogao doći do zraka. Prvo je spašen Leon, nevjerojatno, bez ikakvih prijeloma i ozljeda, a potom i ja, s devet slomljenih rebara. Obojica smo prevezeni u bolnice u Zagreb, a brzo se oporavili, ja sam izašao nakon pet dana. Zdrav sam, ne osjećam posljedice – kazao nam je Josip Hodak. Vlasnik je građevinske tvrtke Hodak-gradnja, specijalizirane za postavljanje knauf opreme, trenutno na poslu u Drnišu, odakle smo razgovarali mobitelom.

U onim prvim post potresnim danima, o sretnom spašavanju tate i sina Hodak naveliko se pisalo u našim medijima i po svijetu, a nudila im se i razna pomoć, pa je, uz ostale, obitelj Cindrić iz okolice Ogulina darovala svoju Opel Astru.

Josip Hodak je pokušao službeno dobiti novčanu odštetu za uništeno vozilo, zajedno s 30-tak sličnih stradalnika iz Petrinje i Gline supotpisao je zahtjev, ali bez ikakvih rezultata za bilo kakvu nadoknadu od države, Grada ili osiguranja.

Hodakovi su čudesno preživjeli i spašeni, ostali bez auta i stana u potpunoma srušenoj kući, ali u prvoj post potresnoj godini proširili obitelj: Maja, Josip i Leon sada imaju već 6-mjesečnog sina i brata Filipa.