ZKM-ova hit predstava Dobro je dok umiremo po redu, Ivora Martinića, u režiji Aleksandra Švabića u nedjelju 15. svibnja u 20:00 sati ima svoju 50. izvedbu!
Povodom ovog jubileja i 50. kupac na blagajni bit će nagrađen gratis ulaznicom za jubilarnu 50. izvedbu predstave Dobro je dok umiremo po redu.
Od praizvedbe u ZKM-u (21. rujna 2019.) za ovu predstavu nagrađeni su:
- Nagradom hrvatskog glumišta 2020. – Pjer Meničanin za glavnu mušku ulogu (drama)
- Nagradom hrvatskog glumišta 2020. – Nataša Dangubić za sporednu žensku ulogu (drama)
- Nagradom Vladimir Nazor za 2020. (kazališna umjetnost) za ulogu Elze – Doris Šarić Kukuljica
- Marulom za najbolji suvremeni dramski tekst festivalske predstave za 2021. na 30. Marulovim danima – Ivor Martinić
- Nagradom za najbolju žensku ulogu na 45. danima satire Fadila Hadžića – Doris Šarić Kukuljica
- Nagradom za najbolju tekst na 45. danima satire Fadila Hadžića – Ivor Martinić
Više o predstavi:
Ivor Martinić
DOBRO JE DOK UMIREMO PO REDU
Redatelj: Aleksandar Švabić
Suradnica za scenski pokret: Petra Hrašćanec
Dramaturg: Ivan Penović
Scenografkinja/vizualni identitet: Ana Savić Gecan
Kostimografkinja: Marta Žegura
Glazba: Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz
Oblikovatelj rasvjete: Aleksandar Čavlek
Inspicijentica: Stella Švacov Miletić
Glume: Pjer Meničanin, Doris Šarić-Kukuljica, Nataša Dangubić, Milica Manojlović, Kristijan Ugrina, Zoran Čubrilo, Maro Martinović
Praizvedba: ZKM 21. rujna 2019.
Ivor Martinić jedan je od najznačajnijih dramatičara mlađe generacije. U Zagrebačkom kazalištu mladih po drugi se put praizvodi njegova drama; nakon izvanrednog uspjeha predstave Moj sin samo malo sporije hoda u režiji Janusza Kice, autorski tim nove generacije, mladi redatelj Aleksandar Švabić i dramaturg Ivan Penović, na scenu postavlja dramu Dobro je dok umiremo po redu. U središtu drame je razvedeni bračni par koji se sastaje za olujne noći kako bi ispratili sina u inozemstvo. Susret bivših supružnika, nove djevojke oca i bivše djevojke sina događa se u sjeni neuspjelog otvaranja restorana koji je Janku, ocu, trebao biti novi početak. No, sin se ne pojavljuje, a Janko saznaje da mu je otac na samrti.
„Dobro je dok umiremo po redu govori o poželjnom slijedu života. Ta rečenica trebala bi biti umirujuća, jer je istinita, no ta rečenica ne umiruje. Što mi je još otvorio taj naslov? To da se bavim smrću. Da se bavim likovima koji imaju uvid u obrasce ponašanja i življenja. Tko to umire po redu? Ljudi koji su nam srodni. Naslov me u isto vrijeme hranio i pozivao na pobunu. Htio sam se sukobiti s naslovom i reći – ne, nije dobro samo ako se umire po redu. U međuvremenu treba i živjeti, usuditi se, mijenjati, zaljubljivati. Živcirala me svedenost naslova, formalnost, živciralo me to „dobro je”, živciralo me to „po redu”. Živcirala me uglađenost, konvencija, trezvenost tog naslova. No tako valjda mora biti. Da se nisam svađao s naslovom, ove drame ne bi ni bilo. Katkad u obiteljskom zagrljaju sućuti čujete neku malu istinu, poput rečenice naslova, i ta vam se istina učini umirujućom. I taj veliki, strašni život najednom postane jednostavan.“
Ivor Martinić