Autor: Marjan Gašljević
“Pohvala ludosti” mi je omiljeno štivo. Nije to obična knjiga koju pročitaš pa tutneš u policu da skuplja prašinu. Bar ne meni. Kada mediji objave rejtinge stranaka i političara, kada neki ministar, da ne kažem Predsjednik Vlade osobno završi u Remetincu, za Državne tajnike, članove i predsjednike Uprava državnih i javnih poduzeća koji se postavljaju po političkoj shemi, izvučem iz police ovu knjigu koju je prije petstotinjak godina napisao nizozemski klerik Erazmo putujući na jug, i kroz naše krajeve, dakle, pa čitam ne vjerujući da je to napisano tako davno da sliči kao da se je Erazmo samo prije neki dan sjeo na tronožac pustivši svog magarca da pase travu oko zidova Remetinca a sam zapisujući Hrvatsku zbilju.
Govori Ludost
(Erazmo Roterdamski živio je od 1466. do 1536.)
“Nitko se još živ nije zahvalio za oslobođenjem od Ludosti. Tolika je prijatna stvar živjeti bez razuma da se ljudi više mole za oslobođenje od svega drugog samo ne od Ludosti. Ali zašto se navozim na to more praznovjerja?
Sto jezika da imam, sto usta i glas od gvožđa,
luđake bih vam svih vrsta htjela nabrojiti,
jer nisam vam kadra sve ludosti poimence preletjeti!
Nesreća je, kažu, biti varan, ali je još veća ne biti. U velikoj su zabludi oni koji misle da čovjekova sreća leži u stvarnosti; ne, ona zavisi od mišljenja. Zbog toga u životu ima toliko tamnih i raznorodnih stvari da je prosto nemoguće pronaći jednu pouzdanu istinu. Pa čak i ako se pronađe neka istina ona ide na štetu životne sreće. Najzad, čovjek je stvoren da ga više privlači laž nego istina. ako netko želi jasan i pristupačan dokaz za to neka ode u crkvu na propovijed, Dok se govori o istinitim stvarima svi drijemaju, zijevaju i čame. Ako koji gromovnik (sic), što se često događa, razveže neku bapsku priču odjednom se svi trgnu iz sna, isprse se i slušaju otvorenih usta.
Toliko je prijatna stvar živjeti bez razuma da se ljudi sve više mole za oslobođenje od svega drugog samo ne od Ludosti.”