Mnogi su voljeli Sisak

Mnogi su voljeli Sisak, disali s njim, znanjem i radom borili se da u njemu živimo bolje. Sisak nisu toliko upropastili rat i potres, koliko ljudi sitnih interesa. Događalo se i prije i sada da sve blagodati, od poslova preko sporta do kulture, postoje samo za one bliske vlastima. Nije to samo Sisak, ali svakomu je najteže gledati takve pojave u svom gradu.

Je li Sisak grad onih 20 jedno te istih ljudi koji su uvijek u kadru svakog “javnog” zbivanja? Naravno da nije, jer takvi će, kada ostanu bez svojih malih koristi, prvi potegnuti za Zagreb i dalje, ako bi uopće tamo i opstali. Sisak je grad onih koji su djelovali bez obzira tko je bio na vlasti, toliko kvalitetnih da im nitko ne može ništa, grad prodavača, uličara, obrtnika, umjetnika i građana koji nakon svega danas žive u kontejnerima, grad u prvom redu radnika…

Ponekad mislim da zapravo volim Sisak više zbog njegove ljepote, prirode i povijesti, nego zbog ljudi. Grad stare slave. Ali ipak, ljudi čine grad. Ne ovi vječno podijeljeni u interesne i ideološke skupine, vrebajući svojih pet minuta, bez njih grad može, nego oni mali, obični, djeca, ribiči, šetači koji svaki put zaljubljeno gledaju obrise Starog mosta, Starog grada i Strieglove šetnice u daljini.

Pitam se što bi Striegl rekao danas, u kakvim bi mislima stajao dok bi u magli vukao svoje poteze kistom, prikazujući srce Siska koje progovara toliko puno o njegovoj prošlosti, a toliko malo o njegovoj budućnosti uz Kupu… Slikari, pjesnici, fotografi, vjernici i agnostici, samotnjaci i društvenjaci, kupači i sportaši, daleko od politike, krupnog plana i izvan svakog kadra i dalje ranjeni i razrušeni Sisak čine živim.

Jasmina Grguric