Skradin sam upoznao prije šest godina kada smo Smaragdnim eco film festivalom gostovali u ovom pravom malom biseru Jadrana. Poznat po susretu klapa, Nacionalnom parku Krka, te brojnim poznatim gostima koji privezuju u marini svoje jahte krstareći Jadranom. Tako su Skradin znali posjetiti Bill Gates, Mark Zuckerberg, Eva Langoria, Tony Parker, jordanski kralj Abdulah, lord Irvine Laidlaw, Roman Abramovič, Armando Assante, Michael Schumacher s obitelji, te mnogi drugi. Te godine otkrio sam da se ovdje okupljaju na pripremama za olimpijske igre i sportaši borilačkih vještina. Upravo njima smo te 2016. godine prikazivali ekološke filmove. Stigli smo u Skradin tijekom naše mini turneje po obali Jadrana na poziv Drage Mačeka, vlasnika tadašnjeg Cro Combat centra gdje su se sportaši nordijskih zemalja pripremali za olimpijadu u Riu.
„Budite moji gosti! Što ja jedem, jest ćete i vi, a na čemu spavam i vi ćete spavati“, rekao nam je domaćin prije par godina. I tako je bilo, gostoprimstvo od srca.
Nakon projekcija filmova u Scardoni, slijedilo je prikazivanje u samom centru Skradina gdje upoznajemo i direktora Turističke zajednice Damira Nakića s kojim smo kasnije realizirali mnoštvo suradnji u kulturno-turističkom aspektu.
Još tada sam vidio da je Drago pravi vizionar s mnoštvom ideja kako bi prostor bivše propale tvornice aluminija pretvorio u turističko-kulturnu destinaciju, a borilački centar okupljalištem sportaša iz svih dijelova svijeta.
Šest godina kasnije, Drago nas poziva na produženi vikend u Skradin. Sad je izgradio pravi zen Scardona park u kojem se osim turizma s prekrasnim luksuznim sobama (www.scardona-park.com) i odličnim običnim, te pristupačnim hostelom, bavi muzejskom djelatnošću. Naime prije 4 godine otvorio je Muzej oldtimera u prostoru koji je nekoć bila borilačka dvorana. Muzej je uređen na oko tisuću četvornih metara u prostoru nekadašnje Tvornice aluminija na samom ulazu u Skradin. Radi se o „Muzeju povijesnih vozila i industrijske baštine Scardona park“, koji posjetiteljima osim tehničke kulture izloženih oldtimera nudi i posebne priče svakog od ovih automobila, a i njihovih vlasnika. Oldtimer muzej Scardona Park u Skradinu, slovi najvećem muzeju povijesnih vozila i industrijske baštine u regiji!
Došavši pred kapiju Scardona parka dočekuje me poznato lice pod slamnatim šeširom. Osmijehom me pozdravlja Željko Vrbanus, naš Sisčanin poznat kao tvorac najljepše „bube“. Znao sam još prije dvije godine da će moje poznanstvo s vlasnikom muzeja i povezivanje sa Željkom uroditi plodom. Zvijezda muzeja je „Vrbanusova buba“ koja dočekuje na ulazu svakog radoznalog posjetitelja ovog muzeja. Filigranski kovani detalji Volkswagenove bube sjaje prekriveni 24-karatnom pozlatom, obnovljenim bojama, te ukrašeni s preko 5000 originalnih Swarovsky kristala. Uz 3500 radnih sati potrebnih za izradu, sada je utrošeno još 200-tinjak sati na ukrašavanje i dotjerivanje.
– Dobrodošli! – pozdravlja nas Željko. – Baš u pravi čas jer danas očekujemo i sedamdesetak najluksuznijih automobila Pink Wing koji imaju turneju po Hrvatskoj, pa između ostalog smo im i domaćini u Skradinu.
Željko je nakon potresa došao u Skradin i dio je volontera u muzeju, old timer obitelji, kako se sami nazivaju. Odmah nam je otvorio vrata muzeja i pokazao ove automobile s dušom koji svaki ima svoju priču. No prije toga, pitao sam Željka za njegovu priču.
– Mene je potres emotivno jako pogodio. – priča mi Željko. – To više nije onaj Sisak kojeg poznajem. Fale kuće, neki dijelovi grada su neprepoznatljivi. Teško mi je sve to gledati. Ovdje sam se psihički preporodio. Podsjetio sam se mog znanja o automobilima, a ova kolekcija koju je sakupio Drago Maček ima zaista svoju priču.
Zaista, najstariji izložak u muzeju je star 106 godina. Kamion „Praga“ napravljen u Pragu, na kojem je, osim čelične šasije, sve izrađeno od drveta, a gume od punog materijala krpane vijcima, služio je za sve vrste tereta – duperali su ga od kamenoloma do tržnice. Svjetla su mu radila na petrolej.
Tu se nalazi i Peugeot iz 1932.koji je bio vozilo šefa žandamerije u Parizu, a nakon pada Francuske bio odvezen u Njemačku. Nakon poraza Njemačke završio je kod Američkog kolekcionara, te na kraju kod pridruženog člana muzeja, Hrvata iz Njemačke. Taj gospodin je vlasnik i Yuga kabrioleta, jednog od dvjesto koje je izvezla tvornica u Kragujevcu. Automobili su nekoć predstavljali status osobe u društvu, prepričava mi Željko. Tako Audi 60 L koji vidimo, primjerak je automobila koji su u doba bivše Jugoslavije vozili doktori, profesori, oni koji se nisu htjeli na neki način eksponirati, a mogli su to sebi dopustiti jer su imali nešto veće prihode od prosječnih – malo bolji auto, za razliku od Peugeota 404 koji su uglavnom vozili intelektualci, koji su htjeli imati automobil visoke klase, limuzinu koju bi čuvali u garaži.
Ovdje se nalazi i najveća zbirka LADI. Ne valja generalizirati, ali to je u bivšoj Jugoslaviji bio automobil koji su vozila najčešće vojna lica. No, i tu je bilo razlika. Oficiri do čina majora vozili su Lade jer druge automobile – po vokaciji stvari – nisu smjeli voziti, pogotovo ne neko vozilo sa Zapada, jer bi to bilo drukčije protumačeno. Moskvič je, recimo, bio kao stvoren za kapetana prve klase.
Željko mi pokazuje model VW Karmann Ghia, poznatog iz mnogih filmova, a specifičnog po tome što je kovan iz jednog dijela, dok su mu samo vrata i poklopac bili odvojeni od kovane šasije. Ispred njega se nalazi Peugeot 404 kojeg je vozio Alain Delon, a iza je crveni Mustang vlasnika Ive Robića. Tu se nalazi i jedna plava Chevrolet Corvette koju su u Americi vozili samo astronauti, a izrađena je od plastike. Šezdesetih godina parking NASE u Americi je bio prepun ovog modela, a budući da su vlasnici bili astronauti, najčešće su bili plave, nebeske boje. Bivši vlasnik muzejske jurilice vrijednosti 100.000 dolara bio je naš poznati pjevač Joe Maračić Maki, a sada je u vlasništvu jednog pomorca iz Rijeke koji se zna s njom provozati kroz Skradin. No nije to jedini auto koji je napravljen od plastike, komparira mu trabant koji je u Istočnoj Njemačkoj postao prava turistička atrakcija, osobito u istočnom dijelu Berlina.
Konceptom „Kad istok ljubi zapad“, posebno mjesto su dali prikazu automobilizma na ovim prostorima gdje su se Istok i Zapad oduvijek susretali, a tako i kroz vozila bivših istočnoeuropskih i zapadnih proizvođača i marki. U dvorištu su škode, peglice, spačeci, tavrije, stojadini, fiće, automobili koji nas vraćaju nostalgično u djetinjstvo. Sjetio sam se i bijelog fiće kojim nas je moja majka vozila na izlete po obalama Une kod Bosanske Otoke sredinom osamdesetih. Tu je bila i peglica, model iz kasnih osamdesetih, koja je toliko brujala da nismo mogli normalno ni slušati radio u njoj. Pred sami rat sam naučio voziti peglicu, no prvi dan granatiranja Bihaća, uništila ju je granata. Sjećanja naviru, nostalgija na vrhuncu…
Svi mi imamo svoje priče vezane za automobile, a ovdje automobili imaju svoje, no jedna velika grdosija se smjestila uz sam ulaz Scardona Park Luxury Accomodationa. Bijeli Linkoln Continental iz 1959. je bio vlasništvo glumačke ikone Marilyn Monroe. Grdosija teška preko 2 tone s automatskim mjenjačem i klimom, za to vrijeme s dužinom od 577 cm je bio space ship na kotačima. 8 cilindara, 350 konjske snage i brzinom od 174 km/h, prvi je automobil kojeg sam vidio da na prednjem sicu mogu sjesti 4 osobe. Sjetio sam se da je u takvom modelu Linkolna, ali crne boje, ubijen predsjednik Kennedy 1963. godine.
Ubrzo nam se javlja i Drago Maček, dok se vrtimo oko kultnog automobila, pozdravljajući nas. – Dobrodošao prijatelju! Imamo u dvorištu i novopristigla dva mercedesa. Jedan je bio u vlasništvu Ante Markovića, a ovaj Mercedes E 200 koji je pokojni Dražen Petrović kupio kao poklon roditeljima, ali ga je zbog tragičnog događaja roditeljima uručio Juan Antonio Samaranch iz Međunarodnog olimpijskog odbora prilikom otkrivanja spomenika Draženu u Zagrebu. Auto nam je stigao prije par dana u muzej.
Pridružuje nam se i Miljenko Vuradin Mile koji je kustos muzeja, te me odvodi ponovno u muzejski prostor da vidim Retro dnevni boravak s tipičnim namještajem i tehničkim uređajima tog doba.
– Za naše najmlađe posjetitelje organizirali smo i Dječju igraonicu gdje se djeca mogu igrati retro i ekološkim igračkama, a njihovi roditelji ili bake i djedovi opustiti uz prve elektroničke igračke ili jednostavno opustiti uz muziku nekih drugih vremena. – pokazuje mi Miljenko zaista impresivan dio muzeja.
Muzej namjerava postati središnje mjesto okupljanja i druženja hrvatskih klubova starodobnih automobila i motora, a poseban naglasak bit će na izvan školsku nastavu odgoj i obrazovanje tj. dolazak učenika osnovnih i srednjih škola, djece vrtićke dobi i studenata koji će kroz fundus Muzeja i tehničko edukativne radionice i igraonice spoznati do sada nepoznat i egzotičan dio hrvatske povijesti.
– Nisu svi ovi automobili došli u muzej u savršenom stanju, nego smo uložili mnogo truda i rada da ponovno zablistaju. – priča mi Drago, – Teško je naći sve originalne dijelove, no uspijevamo zahvaljujući brojnim poznanstvima u cijelom svijetu. I što je najbolji dio ove priče o četverokotačnim metalnim ljubimcima, većina ih je u voznom stanju, te je registrirana, tako da mogu odmah na cestu u promet.
Među brojnim automobilima, nalazi se i kamionet filmoljupcima poznat iz filma Mostovi okruga Madison kojeg je vozio Clint Eastwood. Radi se o modelu 1957. GMC Chevy C10 pickup, a u vlasništvu je obitelji Ličana povratnika iz Amerike, kojemu je to bio prvi i jedini automobil u životu.
I taman dok pričamo o ovom jedinstvenom muzeju povijesnih vozila i industrijske baštine u Skradinu, koji je kolekcionar i ljubitelj umjetnosti Drago Maček osmislio, ispred kapije turiraju svoje automobile vozači karavane „Pink wing“. Skradin postaje nezaobilazno mjesto ljubitelja oktana i brzine, ali i povijesti automobila na spomen Ferdinanda Budickog, pionira hrvatskog automobilizma. Na biciklu je proputovao Europu i sjever Afrike, letio balonom od Zagreba do Baške, od 1898. trgovao šivaćim strojevima, gramofonima, biciklima, a kasnije motociklima i automobilima.
Ferdinand Budicki je u Beču 1901. kupio rabljeni automobil marke Opel, u dva dana savladao umijeće vožnje te se njime zaputio natrag u Zagreb. Bio je to prvi automobil u gradu te je izazvao izniman interes.
– Kako se zbog situacije s pandemijom covida sve promijenilo, umjesto da izložim moju bubu u Njemačkoj, ja sam je izložio u Skradinu. I ovo je bio pun pogodak, jer nam dolaze u muzej ljudi iz cijelog svijeta. – kaže mi Željko Vrbanus. – Kako ljudi posjećuju Nacionalni park Krku, muzej svojim položajem se nalazi na samom ulazu u nacionalni park, pa je tu na pravom mjestu. Koncept je odličan, jer posjetitelji dobiju puno toga više. Dobiju priču, a automobili bez svoje priče su tek olupine prošlosti. Naši auti daju puno toga više od pukih mehaničkih vozila. Tu je i edukativni život Ferdinanda Budickog koji je jedan od osnivača Prvog hrvatskog automobilnog kluba.
I zaista, osjeti se njegov duh kroz eksponate izložene u ovom pravom automobilskom biseru na obalama gdje more susreće rijeku, gdje se ljube rijeka Krka i Jadransko more. Ovdje zaista istok ljubi zapad. Ima neka neopisiva ljepota koja se osjeti zrakom u Skradona parku, a jednom kada to osjetite, vuče vas neka toplina u srcu i osvježenje duše da ponovno posjetite ovo magično mjesto. A uz našeg Sisčanina Željka Vrbanusa kao pripovjedača povijesti automobila, iskusnog majstora koji dokazano, itekako zna limenim ljubimcima ukovati dušu, ova lijepa priča dobiva vrijednost koja će biti zanimljiva svim posjetiteljima od najmlađih do najstarijih generacija.
