Autor: Marjan Gašljević
Da je mnogim Siščanima i Petrinjcima otok Vir ljetna destinacija postalo je, nekako, stereotip. U stvari još nitko nije prebrojao koliko stvarno ima kuća i vikendica u tih nekoliko skupina. Naime, uglavnom, su objekti građeni u skupinama tako da imamo cijela mala naselja koje često i nazivamo prema zemljopisnom području s kojeg potječu stanovnici. Mnogi se poznajemo dugo iz naših gradova a upoznasmo se i ovdje u nekoj nešto drugačijoj atmosferi i klimi.
Ipak, jedan od boljih prijatelja i osoba s kojom se volim družiti je susjed Slavonac koji je, nekako, zalutao sa svojom kućom među nas. Upoznao sam ga prije desetak godina kada je kupio gradilište i započeo s gradnjom kuće. Grlat i srdačan pokazuje da je veći dio radnog vijeka proveo radeći u šumama Spačve. Rat prema stanovnicima tog područja nije bio nimalo milosrdan kao na koncu s prema nama. Odmah po upoznavanju nakon nekoliko razgovora reče mi: „Nas dvojica ne možemo razgovarati o nogometu i politici. Za mene je Dinamo svetinja kao i HDZ. Ti si prema njima kritičan i samo se možemo posvađati a to ne želim. S Dinamom sam odrastao i umrijeti ću a HDZ mi je dao braniteljsku mirovinu stoga na njih ne dam.“ Pošteno da poštenije ne može biti. Bez glumatanja Pravo u „bebu“.
I tako mi odlično funkcioniramo. I bez Dinama i HDZ-a imamo dovoljno tema i nije nam dosadno družiti se. On je odnedavno prijavio ovdje i boravište što mu nosi neke benefite. U stvari, najviše vremena i provodi ovdje.
Istovremeno zamjećujem da sve više mojih (bivših) sugrađana na svojim automobilima mijenjaju registracijske oznaka sa SK na ZD. I sam sam ušao u promišljanje da bi bilo dobro to učiniti jer ovdje ova naša-njihova bogata općina itekako pazi na svoje stalno stanovništvo. Prijavom ovdje izbjegao bih plaćanje poreza, boravišne takse i još nekih financijskih troškova. Za Božić bi, kao i ostali umirovljenici dobio božićnicu i poklon paket. Ovako „vješt“ kakav sam možda bih se „ogrebao“ za još neke benifite. I što je tu onda loše? Zašto bi se ljutio kada me susjed zovne: „Hej, domaći!“
„Ogrebati“ se za svašta nešto, od braniteljske mirovine do božićnog paketića za penzića nije nikakva sramota. Zašto nešto ne uzeti ako ti se nudi.
Tako nekako vidim sve više naših sugrađana postaju „bivši“ pretvorivši se u „domaće“. Ne znam, jedino, da li kada dolaze u Sisak ili Petrinju moraju platiti boravišnu taksu?
Domaći su, prema I. B. Mažuranić, dobri patuljci. Dobri su i ovi samo se nešto malo stide za razliku od gore spomenutog prijatelja. Što ima loše ako si izmuvao braniteljsku mirovinu ili polizao slatkiše u božičnom paketu? I drugi su. Mnogi. Što ne bi uzeo ako se može? Ako je to hrvatski standard? I ja sam. Zamalo.
I dok je moj bivši susjed Banovac, sada vatreni “domaći”, pljuckao po Slavoncima kao tko im je kriv što nisu “riješili” braniteljsku mirovinu pa sada moraju u Irsku i Njemačku, a na koncu zar i sam mu voljeni Premijer ne reče neki dan da je iseljavanje Slavonije smanjeno (nema se više tko iseljavati?!) znači, dakle, krenuti će obrada slavonskih oranica i lijepo će se ( i ako teško ) živjeti na domaji.
I kaže neka Narodna: “Kada ti sve ide dobro pogledaj da ti ne ide nizbrdo.” U tom nekom smislu Banovinu sjebe potres. Razbuca ono nešto što je ostalo. Moj “domaći” odjednom padne u bad. Taman još nije “polizao” Virski božićni poklon a ono u bivšoj mu Petrinji država, humanitarci i ljudi dobre volje dijele svašta nešto. Od keša do konzervi s upitnim rokom trajanja. Brže bolje odrekne se on statusa “domaći” da bi vratio stare SK tablice. S malim zakašnjenjem, obzirom na tajming potresa, ali uz iskaznicu ljubitelja Dinama i, neizostavnu, HDZ karticu malo će se sve antidatirati i moj će “domaći” biti istinski Petrinjac u trenutku potresa sa svim pravima od humanitarne pomoći do obnove i, možda, luksuznijeg kontejnera koji će sutra. Možda, kada on opet postane “domaći”, biti apartman.
I tako, moj Banovac u dobroj maniri „domaćih“ kupi, neki dan, nekakve ribetine pa me zove da mu ih „s polovine“ izroštiljam i ako, kako kaže, on te morske pizdarije ne voli ali mora biti u trendu. Kako ne bih zemljaku učinio uslugu makar se on mene stidio jer niti sam „domaći“, niti sam izmuvao mirovinu, niti bilo što drugo što je on sam, a i nešto “rujem” na nekom komad zemlje otimajući se za plodove s divljim svinjama.
Zato, domaći, molim Te, odzdravi da me ne grize savjest što i sam još nisam odlučio postati „domaći“, jesti ribu, piti bevandu i živjeti pravu „fjaku“ te frfljati „na bilo“ i „Ajduka“. Možeš me poslati i u tri pm znam da je to posljedica južnjačkog temperamenta i neću se ljutiti ali kad ja postanem „domaći“ ništa ne jamčim kakav će se mene temperament primiti. Ne dam samo na Dinamo i HDZ. Eto, ne dam.