Prelijepa naša obala i zaobalje ne samo što plijeni ljepotom već nudi i obilje ljepotica i ljepotana prirode koji, uz svoju ljepotu i neobičnost, nude i raznovrsnost ljekovitih sastojaka koji čovjeku mogu uvelike pripomoći u očuvanja zdravlja, vitalnosti i svekolikih drugih koristi.
Odavno, odavno u sjećanju mi je uspomena na Crveni Grm. Granični prijelaz između Hrvatske i BiH negdje ispod Vrgorca. Mjesto je, sudim, dobilo naziv po beskonačnim grmovima prekrasnog crvenog cvijeta koji u proljeće oboji vizuru ovog mjesta.
I poznati, mrki i opaki ministar Hrvatske obrane pokleknuo je ljubavnom zovu proljeća te ubirao i darivao jaglace svojoj muzi. Mrki je, dakle, pao na žutu boju za razliko od mene kojem je raskošna crvena boja morganja, ili ti, šipka ipak boja svih boja kao i sam cvijet. Nisam se, u stvari, nikada susreo s pričom o ljubavniku koji svojoj ljubavnoj čežnji daruje cvijet morganjausprkos njegovoj neprikosnovenoj ljepoti. Možda, nisam propitivao, darivanje tog cvijeta ima neki nepoćudni znak? Čuo sam, ipak, da plod morganja ili ti šipka ima afrodizijačka svojstva, a i štiti srce. Možda upravo to svojstvo da „štiti srce“ znači da ako voljenoj pokloniš taj cvijet ona te jednostavno odbije, jer nema mjesta u srcu“, ma koliko je ti ubjeđivao da sam ipak ne ciljaš tako visoko već nešto niže. Taj nar, šipak ili morganj, kažu, zbog fitokemikalija kojih je prepun podiže konzumentima serotonin. Što hoće kazati tko ga papa sretan je.
Inače, moj dragi kum, poludalmatinac, poluslavonac tvrdi za morganj da je isključivi naziv šipak, a ono što mi na Baniji i Slavoniji zovemo šipak ( onaj sitni crveni plod na trnovitim grmovima ) zove se „srbiguz“.
Ma kako zvali taj morganj njegov mi je cvijet svih cvjetova. Ovi, i to pravi „domaći“, vjeruju, pak, u afrodizijačka svojstva jedne ovdje dosta rijetke biljke. Žižule. Sitne „kruškice“ veličine naše bistrice, kažu, čine čuda. „Domaće“ bi, kažu, navečer radom u polju izmorenom mužu potajice uvalile jedan plod žižule a on bi činio čuda u „posteji“. Svojevremeno me je netko uvjerio da su i kamenice afrodizijak. Kušao sam jednu i bila mi je ukusna. Drugi iz društva baš nešto i nisu bili zainteresirani. Na koncu „mrknuo“ sam 21 kamenicu. Ljudi, kamenice zbilja čine čuda, tri dana nisam silazio s zahodske školjke.
I tako, ljeto je. Zaljubljive, sentimentalne duše kunu se u ljetne avanture. Sa žižulama, narom, kamenicama ili samo „onako“.
Ponesen, malko, romantikom zvjezdanog neba, raspjevanih cvrčaka i osvježavajućeg lahora s pučine i sam virnem, samo virnem, po susjedstvu. Ima tu jedna susjeda godinama uspješno gaji prelijepo stablo žižula. Na žalost još su zelene. Ma gricnut ću jednu žižulu kad dozrije pa makar crko. Skrivečke, naravno.
Ipak, izazov mi je jedan izazovan grm nara par kuća dalje niz ulicu. Nesreća od grma skriva terasicu na kojoj susjeda, gazdarica te kuće, ispija kave. I proljetos dok je grm bio u punom cvatu divio sam se prelijepim cvjetovima sve vireći u grm. Plodovi nara sada su se, u sredini ljeta, već lijepo formirali. Virim u grm diveći im se. Biti će to dobra berba.
A susjeda? Kod susjede šipak.
Marjan Gašljević