Novinar: Antun Petračić
Glavni i najvažniji dan Lovrenčeva u Petrinji 2022. sinoćnjim koncertom na krcatom Gradskom kupalištu okončala je popularna estradna poduzetnica Maja Šuput. Dobro je zabavila Petrinjce i druge pristigle goste ( procjenjuje se njih 5000), a oni okasnili motorizirani muku su mučili ne samo s parkiranjem već i ulazu-izlazu kupališta. Prometni krkljanac „Šuput“ osjetio se i po središtu Petrinje, a „trpio“ je i most preko Petrinjčice, od jučer službenog naziva Most volontera.
Upravo na blagdan sv. Lovre i Dan Grada Petrinje otkrivene su po svim propisima vidljive cestarske ploče s oznakama rječice Petrinjčice i imena mosta, inače dugačkog 38 metara. To je prvi od ukupno pet mosnih prijelaza preko Petrinjčice i Kupe koji nosi svoje konkretno ime, a za njega je najzaslužnija upornost aktivista(kinja) iz Inicijative građana Petrinjsko proljeće. Još zimus su predložili ovakav naziv za most preko Kupe kod Bresta ili ovog u Gupčevoj ulici, a po odluci Gradskog vijeća iz svibnja ove godine sve je okončano jučer, na Lovrenčevo.
Iz podignutog krana Komunalca Petrinja, veliku gradsku zastavu s prekrivnih ploča skinulo je dvoje predstavnika u ime svih onih tisuća i tisuća humanitarnih, uslužnih i vrijednih dragovoljaca-volontera koji su Petrinji i okolici pomagali u najtežim trenucima povijesti našeg grada. Zastupali su ih Mirta Livingston iz zagrebačke udruge Chef kuha doma i Josip Lukačević iz Hrvatske gorske službe spašavanja i udruge Ninđa kornjača.
Članica Petrinjskog proljeća Drinka Mažić je rekla kako je ovo imenovanje zahvala svim ljudima za pruženu ogromnu pomoć, jer se u Petrinju slila rijeka ljudi iz navijačkih skupina, HGSS-a, Crvenog križa, vatrogasaca, policajaca, alpinista i drugih. „U to smo vrijeme bili Hrvatska u malom. Ti ljudi nisu samo popravljali i krpali krovove. Ti ljudi su „krpali“ naše duševne i mentalne rane, s nama su plakali. To je nešto što se ne može zaboraviti, zato smo imali ljudsku obavezu reći im: Hvala! To su volonteri, ljudi koji daju sebe, oni ne daju od sebe, oni daju sebe. To su ljudi koji su ostavili svoje domove, djecu, obitelji, poslove i došli nama pomoći, s nama ostali, uz nas bili dok se cijeli sistem uspio organizirati. Ovo je most za kojeg želimo da nas zauvijek, i kada nas ne bude, povezuje s tom dobrotom, s tim ljudima, jer ovaj je most simbol povezivanja i ljubavi“, kazala je D. Mažić.
O ideji Petrinjskog proljeća govorio je i Zvonimir Ljubičić, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Petrinje, koji je noć ranije na svečanoj sjednici Gradskog vijeća primio godišnju Nagradu Grada Petrinje upravo za pregalaštvo u obnovi, aktivizam i volonterizam.
I Gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes spominje rijeke: “Ljudi velikog srca koji su nam pružili ruku prijateljstva i pomoći u trenucima kada je to bilo najpotrebnije i najteže, a ovakva zahvala skromni je znak pažnje. Moja ideja i mojih suradnika bila je da to možda bude novi trg ili ulica, budući da gradimo i sam grad iz početka, Međutim, Građanska inicijativa je došla da simbolički ovaj most, koji zapravo i nije imao naziv, imenujemo Mostom volontera i na taj način iskažemo svu zahvalnost koju osjećamo prema svim dobrim ljudima došlih iz cijele Hrvatske, a znamo da ih je bilo jako puno i izvan Hrvatske. U tim trenucima je hrvatsko srce kucalo kao jedno i danas, kada Petrinja slavi svog zaštitnika sv. Lovru, odlučili smo otkriti ovu ploču i zahvalu dignuli na još višu razinu, da ovim mostom povežemo prijateljstvo izgrađeno u danima nakon potresa“, rekla je M. Komes.
Rijeka vozila u oba pravca prolazila je Gupčevom ulicom tijekom svečanog otkrivanja imena mosta, s identičnim pločama na obje strane. Na onoj iz pravca grada prema Kaniži, oznaka je bila prekrivena papirom, a samo za nas iz lokalnih medija (bez brojnih državnih TV, foto i novinarskih ekipa) zaštitnu foliju neslužbeno i neformalno uklonio je Davor Mazalin, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i razvoj Grada Petrinje.
PS-Portal sada prvi otkiva i zanimljivi detalj iz povijesti ovog mosta. Taj najprometniji i najvažniji cestovni pravac preko Petrinjčice premošćen je još 1902.godine, hrvatske obrambene snage namjerno su ga minirale 2. rujna 1991. a tijekom ratne okupacije privremeni ponton montirao UNPROFOR. Poslije VRO Oluja sadašnji most novog izgleda dovršen je 3. svibnja 1999. a svečano otvoren 10. lipnja 1999.
Od onoga starog, zamalo 100-godišnjaka, ostao je trag: dio betonsko-metalne ograde sa zapadnog ruba prema kući obitelji Gener. Ti vrijedni ostaci u veljači 1999. zaslugom ondašnjeg ravnatelja Hrvatskog doma Zvonimira Martinovića i voditelja knjižnice Ante Mrgana (ove djelatnosti bile su tada ujedinjene u Hrvatskom domu) prevezene su na ugao njihove ustanove i od tada su na istome mjestu. Uz njih smo jučer osobno od Z. Martinovića-Mike doznali kako ostaci odolijevaju vremenu i godinama u očekivanju trajnog zbrinjavanja u budućem Muzeju grada Petrinja. Za sada takve ustanove nemamo, pa nekadašnja uglovnica mosta iz Kaniže stoji na ćošku potresom teško oštećene zgrade doma. Vjerujemo da tu neće čekati vječno?!
