Novinar: Antun Petračić
Fotografije: Sisačka biskupija i Antun Petračić
Dva dana u ovom tjednu Petrinjci su hodočastili u bliža i bliska sveta mjesta: u ponedjeljak15. kolovoza u Gore, a odmah u utorak 16. kolovoza na groblje sv. Roka. Na svakome puno duhovnosti, molitve, zagovora nebeskih zaštitnika, posveta, preporuka, nakana, nada i želja.
Na ljetnom štovanju Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo prepuno ljudi, s glavnom misom na otvorenom (vodio je sisački biskup mons. Vlado Košić) i popodnevnom (služio rektor Marijanskog svetišta Majke naših stradanja, prečasni Paško Glasnović) unutar nove montažne dvorane pokraj vanjske kamene ograde od potresa teško oštećene matične crkve.
Nakon Domovinskog rata na ovo novo svetište dugo se čekalo, na godine i godine odužile se pripreme i gradnja, a kada je niknulo u novom ruhu, za par sekundi u polu ruševine pretvorio katastrofalni potres 29. prosinca 2020. Epicentar mu je bio upravo u toj župi, u tzv. Petrinjskom rasjedu ispod sela Strašnik.
Predobro su vidljive posljedice strašne prirodne katastrofe. Kroz crkvena vrata otvorena za hodočasničke poglede i oprezni ulazak-obilazak, popodnevne sunčane zrake osvjetljuju pustu i praznu unutrašnjost, u kraju crkvenog dvorišta posloženi su izlomljeni, izmrvljeni, manje ili više oštećeni blokovi kamenih gromada sa zidina crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Tu su odloženi i ostaci kršćanskih znakova, a iznova će se morati ozidati postolje i na nj vratiti glavni župni kip s istom porukom-vapajem, upisano 15. 08. 2013: Majko Božja Gorska, Isusova Mati, sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati!
Preko puta državne ceste Petrinja-Glina još žalosnija slika: teški buldožeri do temelja su sravnili ostatke visokog od starine župnog dom, a na travnatoj čistini sada su novi „umjetni“ stanari i simbolični čuvari: raznobojne figure u izvornim veličinama janjadi, gusaka, pataka, pa i rode, proljetno-ljetne ptice ovog petrinjsko-pokupskog kraja, kojima su sadašnji dani kolovoza među zadnjima pred seljenje na topli jug Afrike. Umjesto zidova dopotresne župnikove kuće ovdje je ograda visok nasad razraslog zelenog lišća i žarko žutih cvjetova-plodova u glavi suncokreta.
U Gori na Veliku Gospu molilo se i za što žurnije svetišta kakvog puk znade do katastrofalne razorne ponavljajuće podzemne trešnje zadnjih dana 2020. i kasnijih tijekom lanjske godine. Takvu nadu i ufanje daje prvi puta po svetištu nošen procesijski križ s Kristom i Marijom, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavija, a blagoslovljen od biskupa V. Košića.
U homiliji je biskup upravo istaknuo da, iako nam se čini da smo sada nakon potresa, kao što smo bili i nakon rata, ponovno na ruševinama i opet na početku, nada nas ne napušta. „Lijepo je znati da je naš katolički narod u ovim krajevima, koje su često pogađale različite nevolje, progoni, zator, ali i potres, sve to preživio i opstao. Stoga se nadamo da ćemo i mi sve ovo nadvladati“.
Na drugom kraju Grada Petrinje, ovi nedavni jaki potresi razdrmali su i porušili znatan broj nadgrobnih ploča na sv. Roku, najstarijem gradskom groblju. Spomendan sveca- zaštitnika bolesnika i patnika ( posebice gubavaca, za čiji je spas davne epidemije i sagrađena zavjetna grobljanska crkva) slavi se, Bogu hvala, u kapelici bez ikakvih posljedica. Nova građevina izdržala je sve podzemne sile, a nakon biskupovog blagoslova prije tri godine, na Rokovo 2019., sada se nastavlja dovršenje crkvice na vrhu brda zvanog po tome svecu-zaštitniku. S dvije strane unutrašnjosti postavljene su skele za ugradnju betonsko-armiranog svoda, a za globalno znanstveno efikasno praćenja gibanja tla, u crkvici su u funkciji stalno uključeni novopostavljeni instrumenti sposobni registrirati i najslabiji potres.
Na Rokovo u Petrinji u utorak prijepodne svetu misu je služio od ovog ljeta mladomisnik Darijo Stanković, pred službom župnog vikara Blažene Djevice Marije u Sisku, a župnik sv. Lovre prečasni Josip Samaržija izvijestio je nazočne Petrinjce kako su donacijom iz Njemačke dobiveni stilski oblikovan drveni oltar i jednako tako usklađena propovjedaonica. Vani pak u prvom redu pokraj crkve obnovljen je grob s četiri križa pokopanih časnih sestri milosrdnica, nekada stalnih medicinskih sestri pomoćnica u petrinjskoj bolnici.
Iz ovog dijela grada, prvi put uz ovotjedni blagdan sv. Roka još bilježimo i pohvaljujemo prometnu novost: na Rokovo brdo motorizirani hodočasnici uzbrdo strmim dijelom Ulice Mate Bučara pristigli su novoasfaltiranom cestom. Kakva razlika spram one donedavne zapuštene dionice pune udarnih rupa i oštećenja!
Dva opisana najnovija ovotjedna katolička blagdana smještena su u sredinu ljetnih tradicionalnim slavlja, koja za petrinjske vjernike počinju 20. srpnja sv. Ilijom, prorokom (zaštitnikom vojne kapelanije Gromova u vojarni Pukovnik Predrag Matanović), 25. srpnja na sv. Jakova apostola je Dan Mošćenice, 2. kolovoza u Prnjavoru slave Gospu od Anđela, 5. kolovoza u Maloj Gorici godišnja je proslava zaštitnice Gospe Snježne, 6. kolovoza dan najmlađe petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg ( za Slatinu, Češko Selo, Mošćenicu i Novu Drenčinu), na sv. Lovru đakona i mučenika, 10. kolovoza, poznato Lovrenčevo je Dan Grada Petrinje. Sada smo u tjednu Uznesenja Blažene Marije Djevice na nebo ili Velike Gospe i svetkovine sv. Roka, a prve subote poslije ovih dviju svetkovina tradicionalno je hodočašće svih župa Sisačke biskupije u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, slijedi 13 po redu, u subotu 20. kolovoza.
Među vjerskim pukom s područja Petrinje već se naveliko pripremaju Hrastovčani za svoj dan, sv. Bartola 24. kolovoza i u Peckom Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, 29. ovog mjeseca, a 8. rujna u Budičini će slaviti Rođenje Blažene Djevice Marije, Malu Gospu.
