Autor: Marjan Gašljević
Vjerovali ili ne ali istina je da je prošlo nešto više od 4 mjeseca kako nisam niti minute pogledao TV program. I zbilja se radi toga nisam osjećao niti najmanje uskraćen. To vrijeme sam proveo na svojoj „ljetnoj destinaciji“ gdje, naravno, imam TV aparat ali mi je milije bilo sjediti na terasi i pogledom pretraživati fascinantan prizor veličanstvenog Velebita kako se natkrilio na Pagom koji ispred njega izgleda „sićušno“. Kada bih se spustio do mora opsesiju Velebitom narušio bi mi pokoji masni babac kojeg uslužni muž „tovari“ na SUP dasku na kojoj će babac dotjerati liniju do savršenstva. Na koncu, jebeš turista koji nema SUP dasku.
I onda. Čim smo ušli u kuću „zimske destinacije“ jer nam je „ljetna“ prepizdila najdraža prvo uključi televizor. Na ekranu debeli mužjak tovari još deblju ženku na SUP dasku na nekoj prestižnoj plaži a ushićena novinarka vrištavim glasom obavještava hrvatsku sirotinju koja nema SUP dasku i radi toga nije otišla na more o navali turista na obalu ( i more ) i silnim parama koje će Hrvati zaraditi.
Da ga jebeš, u pravu je. Iz prvog sam reda svjedočio navali. Ostao mi je samo veliki upitnik o tome tko će, u stvari, zaraditi.
I dok se svi novinari bave i natječu isključivo „navalom“ i hvalom nitko se u niti jednom trenutku nije zapitao i, na koncu, kazao javnosti gdje je taj silni novac kojeg nam turisti bacaju pod noge i tko će od sve te strke imati koristi. Hoće li nam plin pojeftiniti ili bar ostati na razini od proljetos? Kakvi nas računi za struju očekuju? Da li će umirovljenici s 6% usklađenja mirovina „izdržati“ inflaciju koja juri s preko 12%? Koliko je cijena porasla ako je jestivo ulje bilo proljetos 7,99 a danas je 19,99? Ako je litra mlijeka proljetos bila 7,49 a danas je 12,49? Tko će se sutra otimati za toaletni papir koji je paketić 47.99? Ili ćemo, jednostavno, prestati srati? I mi i naše političko vodstvo.
Najmilije mi je bilo spustiti se u more oko 8 ujutro. Tada je na kupanju lokalni „google“, desetak baba iznajmljivačica koje se brčkaju dok gosti smireno spavaju. Sve vrijeme eurići curkaju, curkaju i informacije za nas špije. Susjeda Maca lani je uzimala 20 eura po danu da bi danas već dogurala do 80 bez daljinskog za klimu. Ona ima tri zvjezdice za razliku od tužnog mi prijatelja Lojze koji ima samo dvije i jebe ga susjed bez zvjezdica koji za svoje „terase s pogledom na more“ uzima 100 eurića. Državi, veli, ne da ništa jer su to sve njegovi rođaci. Braća u vjeri. Ta tko mu šta može ako je pod svoj krov primio braću u nevolji?
Baba Cica razočarano priča kako je njezin gost, vadeći za ručak sve iz gepeka, otišao do trgovine po jednu, pazite, jednu pivu koju će čejfiti uz jelo. Baba do bola empatična prema domaćim pivarima.
Bauljajući uličicama sretnem, tako, jednog dugo mi poznatog lika. Smrknuo se ozbiljno i jedva mi odzdravi. Opario se, čujem od „googla“. Cijeli je život bio bitanga a sada se u sedamdesetim primio ozbiljnog posla. Čisti apartmane i bazen za nekog strendžera. Ozbiljan je to posao, prestao se čak i oblokavati. Tu i tamo drmne pokoju čisto da se održi u formi. Kakav bi to bio udarac za Hrvatski turizam da se, recimo, pijan skotrlja u kupine uz stazu.
I tako, tko, u stvari, i koliko od te silne strke zarađuje od turizma? Koliko je od tih procijenjenih skoro 12 milijardi komu pripalo? Da li će bar mrvice od tog razvikanog turističkog kolača pripasti prosječnom građaninu Hrvatske ili će se omastiti samo „crni“ i „bijeli“ iznajmljivači i nešto trgovaca? Vrijedi li, u stvari, 80 kuna TV pretplate za ispiranje mozga prosječnom građaninu koji od turizma vidi samo TV priče i kolone automobila na autocestama? Dajte nam za taj novac bar mrvicu stvarnosti.