Ako ti je drago što je pobedila Bosna u nekoj utakmici – ti mrziš Srbiju
Ako daješ pravo crnogorcima da budu crnogorci – ti mrziš Srbiju
Ako se raduješ nekom uspehu bivših ex-yu država – ti mrziš Srbiju
Ako ne bi da pozivaš na prolivanje krvi zbog PRIDE-a – ti mrziš Srbiju
Sve što radiš – ti mrziš Srbiju
A mrziš je zato što nisi krojen po šablonu koji je propagandom serviran
I sve van toga vide kao mržnju, paranoju, smrtnu opasnost
A ne shvataju, da oni sve vreme pričaju o mržnji
(Samim tim je i žive)
I da Srbiji “dokazuju” ljubav kroz mržnju prema drugima
Ne kroz kulturu, umetnost, kroz sve ono što prevazilazi uzane okvire i teži univerzalnim vrednostima…
Kada bi shvatili koliko ne mrzim, tačnije osetili, bilo bi im jasnije
I koliko u meni nema nacionalizma
Već sam, slučajno, za razliku od njih malo i bio u tim državama
Nastupao
Družio se
Nekoga voleo, i neko me voleo
Nisam dolazio turistički
I svuda me dočekivao sličan narod, kao i u Srbiji
Da su doživeli isto, osećali bi isto
Ali pošto nisu
Samo ponavljaju propagandu
- Oni nas mrze –
Koji oni? I koga nas?
Zato im se svuda priviđaju ustaše, balije, turci, i ne znam sve ko
A ne ljudi, dragi, normalni
Kakvih je svuda
Njima će, na kraju, ostati samo to, mržnja
Ispričaću vam jednu priču o mom nastavniku, iz osnovne škole
Predavao mi je srpski jezik, nešto kratko
Došao je na moj nastup, 2013. i kada je video da knjiga nije na ćirilici
Demonstrativno je izašao
Da mi stavi do znanja da to onda nije vredno čitanja
U prevodu, da je smeće
Ne želeći da shvati da tu knjigu treba da čita još neko, ko ne zna ćirilicu
To je uvreda za njegov ponos
A ne kompliment, za širinu njegovog učenika
Koji je predosetio da će knjiga da nadraste palanku
Koja, navodno, isključivo živi, misli i priča na ćirilici
Sve to prođe
Ljubav ostaje
A ako je nema
Ostaje mržnja
Neću reći šta je bilo sa mojim nastavnikom
Kako je prošao
Upravo zbog te njegove iluzije o moralnoj superiornosti nad svima
I da ga je ista ta palanka, u koju se kleo, i kojoj je služio, ostavila samog
Tek su ga sedmi dan našli
Ne bih to nikome da se desi
Naravno, nije problem bio u ćirilici
Nego u isključivosti, zadrtosti
Da se sve, i svako osudi
A kada je ostao sam
Ništa mu to nije pomoglo
Budite otvoreni umovi
Hajde da vidimo šta nas spaja, a ne samo razdvaja
Verujte mi, sličnosti je mnogo mnogo više
Stefan Simić