S Facebooka Vesne Škare Ožbolt

BIH NAKON ERDOGANA?

Hrvatska počasno dočekuje turskog predsjednika kao najbližeg prijatelja, koji nakon Sarajeva pohodi i Zagreb.

Dosadašnji njegov posjet obilježava ozbiljna antizapadna propaganda. Tako je Erdogan, između ostalog, rekao da Zapad postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane, pa da upravo bh. muslimani (nazovimo ih Bošnjaci) trebaju biti prepreka tome i ne dati Zapadu blizu.

Dalje, u Sarajevu turski je predsjednik izrazio nedvojbeno protivljenje izmjenama Izbornog zakona u BiH, dok su ga Bakir Izetbegović i Željko Komšić zadivljeno slušali. Dapače, Izetbegović je jasno rekao da su Bošnjaci i Turci braća. Po čemu?

Turska, osim vjere jednog od triju naroda, nema nikakve ukorijenjene veze s BiH. Niti je neki veliki ulagač u tu zemlju, niti tu zemlju smatra „bratskom“. Ipak, ovo nije prvi, a vjerojatno ni zadnji, put da turski predsjednik dolazi u predizborne svrhe u BiH i podržava svog kuma Bakira.

Napominjem da je predsjednik Milanović već odavno predložio da se sastanu predstavnici triju naroda BiH, uz posredovanje hrvatskog, srpskog i turskog predsjednika, kako bi našli način da se BiH vrati u kalup zadan Daytonskim sporazumom, poštujući prava svih triju naroda. Bakir Izetbegović jučer je izjavio da ne dolazi u obzir sudjelovanje hrvatskog predsjednika u bilo kakvom pregovaranju, ali da je turski predsjednik više nego pozvan posredovati jer je, kako kaže- u stanju „ući u problem i pokušati ukazati iz daljine na neku mogućnost“. Vjerojatno Bakir ne vidi problem u tome da Erdogan zastupa i hrvatske interese? Kad može Komšić, pa što ne i Erdogan.

Što očekivati od ovog susreta u Zagrebu? Hoće li Erdogan povući svoje izričito protivljenje izmjenama Izbornog zakona u BiH?
Hoćemo li čuti komentar iz naše političke čaršije o tome da je hrvatski predsjednik nepovoljan za pregovaranje između triju predstavnika naroda u BiH, ali turski predsjednik je odlična opcija za to?
Istovremeno, Hrvatska, najveći ulagač u BiH i trenutno jedini glasni zagovornik Daytonskog sporazuma, koji inače obvezuje sve strane potpisnice, u sarajevskoj čaršiji, uživa status neprijatelja, pa čak i fašista.
Zašto? I zašto nam to ne smeta?