Autor: Aleksandar Olujić
U subotu, 1. listopada 2022. s početkom u 12 sati, na Dječjem groblju u Sisku, Park Dijane Budisavljević, u organizaciji Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Siska i Srpskog narodnog vijeća bit će održana komemoracija za djecu koja su tijekom Drugog svjetskog rata pomrla u Dječjem logoru u Sisku.
Prije 80 godina, 3. kolovoza 1942., utemeljen je Dječji ustaški logor u Sisku. Kroz logor, koji je djelovao na nekoliko lokacija u gradu, je sve do njegovog zatvaranja u siječnju 1943. godine prošlo više tisuća djece u dobi od novorođenčadi do mlađih tinejdžera. Govori se o brojci od sedam tisuća malih patnika od kojih je zbog uvjeta što su vladali u logoru veliki broj preminuo.
Nažalost, kao i kod većine koncentracionih logora iz vremena Drugog svj. rata i oko ovog logora postoji nesuglasje po pitanju broja žrtava i ukupnog broja patnika koji su bili zatočeni u njemu jer za vrijeme postojanja logora nije vođena točna evidencija zatočenih mališana, stoga je teško utvrditi njihov pravi broj. Danas se govori o 7 tisuća djece koja su prošla kroz logor od kojih je, prema informacijama kojima raspolaže SNV, umrlo oko 2 tisuće. S druge se pak strane govori da je žrtava bilo “svega” tisuću. Po nekim podacima u tih nekoliko mjeseci, koliko je djelovao logor, evidentiran je boravak 6693 srpskih dječaka i djevojčica s Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije. Sisački mrtvozornik dr. David Egić službeno je zabilježio smrt 1152 djece, koja su pokopana u Sisku, a sisački učitelj Ante Dumbović koji je odigrao veliku ulogu u spašavanju i udomljavanju djece iz logora zabilježio je smrt 1630 mališana.
U toj toploj, ljudskoj priči o spašavanju djece iz logora su uz Antu Dumbovića sudjelovali mnogi Siščani i Zagrepčani predvođeni Dianom Budisavljević. Njihovom zaslugom spašeno je više od tisuću djece, a neki navode kako postoje podaci i preko dvije tisuće spašenih. I ovdje je teško utvrditi točan broj pošto su neka djeca prilikom odvođenja u logor bila premalena da zapamte svoja imena pa su mnoga nakon rata teško saznavala svoj pravi identitet. Zato su poslije obitelji godinama čekali na spajanje, a neka su djeca nastavila živjeti u obiteljima koja su ih udomila.
Djelo Diane Budisavljević bilo je decenijama zanemarivano, a njena uloga u spašavanju djece iz logora je prešućivana dok su zasluge pripisivane komunistima. Također, njena kartoteka, kao jedan od ključnih dokumenata, oduzeta joj je odmah po svršetku rata da bi se istoj 90-tih godina izgubio svaki trag. No, hrvatska povjesničarka Nataša Mataušić upornim je istraživanjem uspjela pronaći materijale koji su omogućili rekonstrukciju događanja. O svemu je napisala knjigu „Diana Budisavljević – prešućena heroina Drugog svjetskog rata”. Knjiga je potresna priča o sudbini tisuća djece od kojih su mnoga pomrla, ali isto tako priča o hrabrosti ljudi koji se nisu dali zastrašiti od ustaškog režima te priča o humanosti brojnih hrvatskih građana koji su udomili male patnike i time im spasili živote.
Ove se godine na komemoraciji očekuje veći broj sudionika nego prošlih godina kada zbog posljedica pandemije Covida-19 mnogi nisu mogli prisustvovati istoj, te se tako očekuje dolazak preživjelih kao i članova obitelji logoraša iz BiH i Srbije, ali i brojnih drugih gostiju.