Bio je ponedjeljak 30. rujna 1991. Nakon tromjesečnih borbi i obrane, iz četničkih uporišta oko Gline sa zemlje i iz zraka, iz svih je oružja napadnut Viduševac. Malobrojni i slabo naoružani hrvatski branitelji bili su prisiljeni povući se na “rezervni položaj”. Tada smo, na žalost, saznali što to znači. U slijedećih nekoliko dana okupiran je glinski kraj sve do Kupe. Stanovništvo je prognano, mnogi su branitelji i civili ubijeni, crkve i škole razorene, a kuće i gospodarske zgrade opljačkane, zapaljene i srušene. Tužno je ali nekima ubijenima ni danas ne znamo za zadnje počivalište. Treba li uopće naglasiti da za ove zločine još nitko nije odgovarao?! Uvijek se iznova pitam kako živ čovjek može samo tako nestati? Netko nešto mora znati, netko mora reći istinu, netko ga je vidio, netko ga je odveo, ubio, pokopao… ali preko 30 godina svi šute. A vrijeme radi protiv nas… Župa Viduševac koja je 1990-tih godina brojila oko 2200 duša, u Domovinskom ratu je ostala bez 83 župljana.
Stradanje stanovništva i branitelja izazvano padom viduševačke crte obrane i ove je godine dostojno obilježeno. U organizaciji UDVDR-a Ogranak Glina, pred spomenikom „Golubica“ na mjestu masovne grobnice kod župnog groblja, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Vijence su položili i svijeće zapalili obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civila, izaslanik predsjednika Vlade i zamjenik župana SMŽ Mihael Jurić, izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Vjekoslav Andrić, gradonačelnik Grada Gline Ivan Janković, načelnik Općine Topusko Ivica Kuzmić, izaslanik Policijske uprave sisačko-moslavačke Miroslav Rajković te predstavnici brojnih udruga I mještani.
Nakon himne i minute šutnje, u ime organizatora današnjeg sjećanja, nazočnima su se kratko prigodnim riječima obratili predsjednik UDVDR-a Glina Marko Sremić, gradonačelnik Gline Ivan Janković te zamjenik župana SMŽ Mihael Jurić. Unatoč kiši, svoje su misli o tim tužnim danima biranim riječima podijelili s nazočnima.
U crkvi sv. Franje Ksaverskog za sve je stradale služena sv.misa zadušnica koju je predslavio mons. Ivica Mađer.
Podsjetimo se potresnih dijelova „Ratne spomenice“ tadašnjeg viduševačkog župnika Juraja Jerneića: „U ponedjeljak 30.rujna 1991. u 9,45 poslije više od tri mjeseca rata i zadnjih tjedan dana primirja, započeo je najjači napad na Viduševac iz Gline i ostalih neprijateljskih položaja. I Viduševac je konačno pao! U 9,45 počeli su nadlijetati zrakoplovi mitraljirajući Viduševac… Odmah po njihovom odlasku slijedi napad raketama… Selu su se približili tenkovi koji su počeli pucati po selu… U tom užasu svi su bježali tko je i kako mogao… Župna crkva bila je cilj svakog napada. Na njoj se neprijatelj najviše „proslavio“ i najviše osramotio. Tenkovskim pogotkom srušena je kupola tornja. Pala je kraj crkve. Kad je pogođena, začuo se glas „cinkuša“, a iz tornja se dimilo… Govore mi očevici da je tenk ušao na bočna vrata u crkvu i da se u njoj okretao… Od 30.rujna 1991. kad je Viduševac pao, nitko zapravo ne zna pravu situaciju jer nitko nije ništa vidio… Govore ljudi iz Male Soline da je kod njih bilo toplo u utorak ujutro od dima i plamena koji se dizao…“.
U kišnu prohladnu večer posljednjeg rujanskog dana okupili su se opet Vidušljani i njihovi gosti na viduševačkom brijegu uz svoju prekrasnu crkvu. Misli su letjele 31 godinu unatrag. Krenula su sjećanja na te strašne dane – tko je gdje bio, tko je gdje stradao, koga više nema, tko još nije nađen… Neka se taj dan ne zaboravi, neka se nikad više ne ponovi… A ja se taknuta trenutkom, suznih očiju iznova pitam gdje ćemo svijeću zapaliti, gdje ćemo se njihovoj žrtvi pokloniti – jednom Ivanu, i Vladi, i Josipu, i Luki i nedužnim starcima i staricama koji su tog strašnog dana ostali doma znajući da baš nisu nikome ništa krivi…
Za PS-Portal Katica Gašljević Tomić
