U srijedu, 5.listopada u Glini je održan prvi dan Godišnjeg znanstvenostručnog skupa Instituta za etnologiju i folkloristiku pod nazivom “Banija kao metafora ili metonimija”. Predavanja se temelje na istraživanju terena – razgovoru s neposrednim sudionicima događanja, posebno stanovnicima Banovine/Banije koje je zadesio katastrofalni potres, a u centru zanimanja je revitalizacija ovog prostora.
U predvorju Hrvatskog doma u prvoj sesiji izlaganja su imale Renata Jambrešić Kirin na temu “Ba(ba)nijska dilema” Postoje li prirodne ili samo društvene katastrofe, Jelena Marković: “Smijeh je za one koji najviše pate? Bilješke s Banije, Sanja Lončar: “Graditeljsko nasljeđe i prostorni identitet Banovine ili Banije nakon potresa” te Sanja Horvatinčić: “Na Šamarici kao kod kuće” Model spomen područja kao podloga novih promišljanja disonantne baštine odozdo.
Na drugoj sesiji govorili su Bojan Mucko na temu “Etnografski kolaž iz susjedstva”, Mirna Tkalčić Simetić “Potresne priče – afektivna struktura povratka u petrinjski centar “starog” života, Romana Pozniak: “Politike humanitarizma na periferiji: između transformativnog potencijala i neoliberalne kooptacije skrbi te Nina Čolović: “Obrazovne politike i dijalektološka slika Banije”.
Na trećoj sesiji govorili su Ana Rizmaul o Radu Društva Terra banalis, a s etnomuzikološkim temama upoznali su nazočne Irena Miholić: “Baniiski bubanj” te Joško Ćaleta: “Pjesme moje u škatuli stoje” – projekt obnove ženskog tradicijskog pjevanja Banovine i Pounja.
Razgovaralo se i s umjetnicima o Ba(ba)niji – Martinom, Grbeša
Ne usudim se olako prenositi sažetke predavanja i rasprava. Riječ je o stručnjacima različitih disciplina – etnolozima, antropolozima, povjesničarima umjetnosti, etnomuzikolozima…Ništa od toga nije moje područje, opće znanje tu nije dovoljno pa neke teme nisam baš ni shvatila, priznajem. Ali, gotovo za svaku vezale su me pojedine slike i senzacije onog što je Banovina proživljavala – od tutnjave koja prethodi trešnji, zatrpani ljudi koje poznajem, ruševine kuće iz koje viri okićeni bor, gđe Vesne koja kuha kavu na vatri između par cigli nasred dvorišta, nepregledne kolone automobile s humanitarnom pomoći…Sve to i još mnogo više živi u nama, a mi, skrivajući rane, kao da se ništa nije dogodilo i kao da nam je svejedno, ponavljamo – ma sve je to dobro, važno da nas opet ne strese…A eto, opet tu i tamo pošteno zatrese. Najbolje sam zapamtila (jer mi je blisko i zorno u svakodnevici) predavanje dr. Sanje Lončar o problematici praznih i napuštenih stanova (treba li reći – i tu SMŽ prednjači). S istom se susreću i druge zemlje pa traže rješenja prilagođena svojim socioekonomskim, kulturnim, okolišnim i drugim prilikama. Dok se jedni bore s listama čekanja za stambeno zbrinjavanje, na tisuće praznih kuća i stanova propada što ima brojne posljedice za čitavo područje . A rješenja se mogu i moraju naći…
Pod stručnim vodstvom prof. Lidije Kristine Klobučar, sudionici ovog skupa obišli su uži centar Gline i inače nagrižen zubom vremena i nebrige, a sada i dodatno teško oštećen u potresu. Rušilo se i prašilo na sve strane…Na redu su bile dvije kuće u Karlovačkoj ulici…Imali su mladi znanstvenici uživo vidjeti kako zauvijek nestaje stara vizura ovog povijesnog gradića.
U četvrtak je skup nastavljen u Zagrebu, u Institutu za etnologiju i folkloristiku, također s nizom vrijednih i zanimljivih predavanja. Završni dio programa bio je razgovor s umjetnicima o Ba(ba)niji, a gosti su bili književnici Monika Herceg i Miroslav Kirin.
Dakle, smisao skupa, kako sam ga ja doživjela, je ozbiljno shvatiti i uključiti stručnjake raznih profila u obnovu brojnih aspekata života na potresom pogođenom području. Do sada su njihove ideje ostale samo mrtvo slovo na papiru. Na neki način, potres daje šanse za novo… Evo citata s početka prigodne programske knjižice: ”Iskoračiti u područje projekcije, pa i projektifikacije nade, obnove i regeneracije s druge strane, znači iz nijeti na vidjelo zapuštene ili novootkrivene ljudske i prirodne potencijale koje je razorni potres razotkrio i kao dragocjene zametke obnove…Za revitalizaciju i aktivno uključivanje lokalnog znanja kao ključnog aktera ovog porcesa nužno je povezivanje sa stručnjacima iz različitih disciplina, sredina u područja djelovanja…”
Za PS-Portal: Katica Gašljević Tomić
