Mislio sam da sam ljudima bitan
Da im je nešto posebno stalo do mene
Onda mi isključe fejsbuk na mesec dana
Nema nastupa, nema pisanja, nema svih onih ljudi
Koji se inače svakodnevno javljaju
I onda živiš život kao pre svega toga
U tišini, samoći, uz retke, koji su ti bliski i ovako
Preispituješ se
Šta si ti to čoveče radio petnaest godina?
Za koga?
Da li si bacio to vreme, ili si mogao da ga uložiš u nešto pametnije?
A ne da zabavljaš ljude preko interneta
Koji čim prvi put padneš, ni ne osvrnu se
Shvatiš, da sve ono što si pisao, davao, savetovao
Da sve to u sekundi može da nestane, i da se na to niko neće vraćati
Drugi im popune taj prostor
A ti si samo jedan od mnogih
Previše sam ozbiljno shvatio sebe
Misleći da sam ljudima naročito bitan
Nisam
Ranije sam pisao svakoga dana, godinama, nekoliko tekstova
O svemu, nije bilo teme da je ne otvorim
Nije bilo emocije, da je ne prenesem
Onda mi isključe fejs na mesec dana
Svega nekoliko ljudi se javilo da pita šta je bilo
I to je to
Život ide dalje
Možda ne treba da pišem, samo da živim
Možda ne treba preterano da se zanosim
Kada sam shvatio, da kada te nema, ni ne traže te
Da si kao stvar, koja se podrazumeva
Koju, ako se razbije, baciš, i zameniš drugom
Ne biće, kome isto tako treba pažnja, ljubav, podrška
Zašto sam uvek to drugima
A retko kada drugi meni
Da li sam stvarno toliko jak da mogu sve to da nosim
Izgleda da ne
Za mesec dana niko nije naročio nijednu knjigu
Niko nije zvao za nastupe
Svega nekoliko njih pitalo kako sam
Da me nema godinu dana
Šta bi bilo
Ništa
Savršeno ništa
Možda je to i najbolnije saznanje
Što ma koliko se trudili, davali
Mislili da smo obeležili nekoga, ili neko vreme
Zamenljivi smo
Svet, pa i ljudi za koje smo mislili da smo bliski
Nastavljaju bez nas
Mi smo samo sporedni
I to shvatamo svakoga dana
Kako nas lako povređuju, guraju u stranu, ostavljaju
Bez da razmišljaju stvarno kako si
Da li to boli
Ili se sve prepušta slučaju, pa kako bude
Zato i mnogi odustaju
Ne zato što nemaju snage
Nego shvate da nema za koga
A nisu toliko sebični, da bi radili nešto samo zbog sebe
Traže potvrdu još negde
A kada je nema, samo zaćute
Stefan Simić