Sreo sam u životu dosta poltrona
Ljudi koji savršeno oponašaju i ugađaju svojim gazdama
To deluje odbojno kada se gleda sa strane, ali njima je to zanimanje
Plaćeni su da ih neko ponižava, a oni da glume prijatelje
Pritom to ne rade iz altruizma, već čistog interesa
Da nema para kod tog nekog, ne bi bilo ni njih
Šta god gazda da uradi
Čuješ da je pametan, genijalan, u pravu, najbolji
A kada neko drugi priča, traži se gazdino odobravanje
I ako se gazda smeje, smeje se i poltron
Ako se gazda ljuti, poltron se još više razbesni na tog nekog, spreman na sve, da dokaže vernost
Kada ste povremeno deo takvog društva, shvatite da nešto ozbiljno nije u redu
Zato što očekujete ravnopravan odnos, dve odrasle osobe
A dobijete nešto sasvim drugo
Ulizički odnos od koga vam, ako ste iole dostojanstveni, ne bude dobro
Poltrona ništa nije stid, ponosan čovek kada ga neko ponižava
Ili se pobuni, ili pocrveni, spusti glavu, prećuti, da ne bi došlo do većih problema, ali vrlo brzo odlazi
Međutim, gazdama ne treba neko takav, naprotiv
Već neko ko će sve vreme da mu podilazi, da mu se divi
Da mu nikad ne kaže šta stvarno misli, nego šta želi da čuje
A kada je gazda besan, ljut
Poltron sve to istrpi, nespreman da kaže – oladi malo, šta ti je –
Ma kakvi
Neke inteligentnije gazde namerno greše da bi videli da li će ih u tome poltroni podržati
I obično se razočaraju, kada shvate
Koliko je laži i licemerja oko njih, da su bukvalno deo režirane predstave
Koju su pomešali sa iskrenom brigom i poštovanjem
Naravno, i poltron je nekome gazda, svojim nadređenima
To kada vidite, kada se zamene uloge
I kada klimoglavci, postanu naredbodavci
To je tek cirkus
Van svega toga sam
Niti volim da služim, niti da me služe
Svako boluje od viška nečega
Što mu pre ili kasnije dođe glave
A ja od viška istine
Čuvajte se poltrona
Dok ste im potrebni, sve što uradite je dobro
Prijatelji, za razliku od njih
Vide vas kakvi jeste
Spremni na otvoren razgovor
A ne na podilaženje
Za prijateljstvo su potrebni i neki ljudski kvaliteti
Za poltronstvo
Beskrajna sposobnost povijanja pred onim ko te plaća
Pravu istinu gazde saznaju
Kada ostanu bez novca
Na prijatelje i mogu da računaju
Ali na poltrone nikad
Koliko god da su im dali, uradili za njih
Poltroni su u dubini duše neostvarene gazde
I, ili vraćaju milo za drago
Ili, ih ne zanimate
Služe drugima
A uvek, i isključivo, sebi
Stefan Simić