Radi mi poznanica u jednom Nemačkom gradu
Gde je mnogo stogodišnjaka
A doživeti devedeset, tamo, nije nikakva vest, niti čudo, kao kod nas, nego nešto što se podrazumeva
Kroz priču smo došli do zaključka
Da mnogi od tih ljudi nisu živeli stresno, niti sada žive
Da im je zdravstveni sistem bar 50 godina ispred našeg
Da imaju novac da plate kada imaju problem, i da ne žive od ljubavi, u prevodu ko ih se seti, setio ih se, nego su pokriveni
Dalje, dosta su fizički aktivni, šetanje, bicikla, brz hod, planinarenje
Nisu prepušteni letargiji
Iako ima dosta depresije, rešavaju je aktivizmom
Dalje, grad je planinski, izuzetno čist vazduh, prelepa priroda
Daleko od industrijskih centara
Pošto poznanica čuva starije ljude, direktno je povezana sa njima
I, zanimljivo, uglavnom radi sa ženama, čiji je vek duži
I, konkretno, žene o kojima brine nisu imale decu
Gde je ona zaključila da i deca mogu da budu ogroman izvor stresa
Priča mi da je skoro bila na kafi, sa prijateljem
I videla je ženu, od devedeset godina, koja je sama ručala u restoranu
Njoj je to bilo nešto novo, naviknuta da su ručkovi porodični
Ne
Žena, izuzetno sređena, došla je sa svojim psom
Ručala, i otišla
Dalje, priča mi da ljudi o kojima je brinula, ili brine
Mogli su 3 do 4 puta godišnje da priušte sebi godišnje odmore
Što je za naše penzionere, ovde, misaona imenica
Takođe, žene o kojima brine, sređuju se
Paze kako se oblače, doteruju
Nisu se prepustili besmislu, i zapustili, vole lepo da se obuku, izgledaju
Takođe, navela mi je i jedno pravilo, koje se zove Flege casa
Gde svako ko je zaposlen, deo novca odvaja za stare dane
I, kasnije, u skladu sa svojim potrebama
Od tog novca dobija negu kakvu zaslužuje
Zapitao sam se, dok sam je slušao
Na šta mi ovde, trošimo naše godine, i živimo koliko živimo
A telo sve pamti, organizam
Umesto da stvaramo rajeve, mi maltretiramo jedni druge
Ako imaš preko osamdeset godina, u bolnici, već si otpisan
Pod parolom ~ ima mlađih ~
Šta je sa doprinosom koji si dao društvu
Šta je sa onim što si plaćao pola veka
Nikom ništa
Starost je relativan pojam
To što je za nas starost kada neko napuni 65 i ode u penziju
Negde je druga mladost
I prilika da se još bolje i kvalitetnije živi
Ne kraj, ne novi početak
Uče nas ovde da mislimo da sve znamo
A mnogo ne znamo
Zato što nemamo prilike da vidimo, doživimo
Ako nije kriterijum zdravlje, dugovečnost i ispunjen život
Onda ne znam šta treba da nam bude
Na tome treba da radimo
A ne da se bavimo glupostima
Kada, ako ne sada
Da bi mogli što duže da trajemo
I više da se družimo
Život je, ipak, lep
Život je vredan življenja
Neponovljiv
I nije sramota biti star
Sramota je ponižavati starost
Svakom životu treba dati šansu
Da što duže i više traje
I ne otpisivati sebe prerano
Ni sebe, ni druge
Čemu, inače, sve ovo
Ako ne da bismo podigli
Kvalitet življenja
Iako su nas nekako ubedili
Da je sramota lepo živeti
Ulagati u sebe
Dobro se osećati
Trajati
Mora problemi, mora frka, mora panika
Ne mora
Može i drugačije
Treba drugačije
Tajna dugovečnosti je upravo to
Smislen i ispunjen život
Gde daješ šansu sebi
A i životu
Da se rascveta u tebi
A ne da je sve drugo važnije
Nije
Ništa nije važnije od života
Prvo život
Pa sve ostalo
Ako njega nema
Džabe sve drugo
Stefan Simić