Došao je skoro neki moj tekst do jedne naše rijaliti zvezde koju sam pomenuo
Poručila mi je da joj zavidim što ima 100 puta više publike od mene
Rekao sam joj da je moja publika bar pismena, za razliku od njene
I da se ne obraćam svima, nego ljudima koji ne samo da imaju bar malo mozga, nego i duše
I da me brojnost ne zanima, i da je bolje sto pametnih da zna za mene nego milion budala
Nažalost, i društvene mreže postaju rijaliti
Kada sam pre 15 godina izložio svoju dušu na uvid
Društvene mreže su još bile ozbiljna stvar, i to je bilo nešto sasvim novo, i nisu se kačile samo zadnjice i montirane slike
Nego i nešto pametno
Međutim, i tada, bili su komentari
Da fejsbuk nije mesto za poeziju, i da se samo blamiram
Ali da nisam počeo da objavljujem
Ne bih sreo sve one ljude koje sam sreo, i video sve te gradove, mesta
Često da bi me omalovažili stariji književnici
Nazivali su me fejsbuk piscem, pesnikom
A ja sam samo bio jedan od pionira
Koji je među prvima počeo tu da objavljuje svoje tekstove
Posle
Redom
Počeli su to i oni
Mnogi su, i dan danas, u dilemi
Da li na društvenim mrežama objavljuju ono što rade
Moje pitanje je gde na drugom mestu
Posebno ako nemaju mogućnost
Ovako bar neko može da ih vidi, otkrije, doživi
Kada sam počinjao da pišem čitali su me neki drugi ljudi
Više moje tadašnje okruženje
Posle
Vremenom
Oni su odlazili, a dolazili su oni pravi
Počeo sam da nailazim na srodne duše
Koji su imali slične poglede na svet, a i dileme
I sve je došlo na svoje
Mnogo je ljudi koje sam sreo, a kao da ih znam oduvek
Sat – dva zajedno, i kao da se znamo čitavog života
Tako i vi, šta god da stvarate
Puno je onih koji bi da vas otkriju
I mnogo je onih koje vi tek treba da otkrijete
Mnogi se na fejsbuku samo drže rodbine i komšiluka
Kod mene je obrnuto
Od njih što dalje, osim pojedinih
A suština je na onima koji me osećaju, razumeju, i obrnuto
Mi ne biramo prvu porodicu
Ali zato biramo onu drugu
Pravu
Duhovnu
Koja nam se raduje kakvi jesmo
I dan danas tragam za svojim porodicama
I nalazim ih
Na mnogim mestima
I isto kao što mogu kod njih, mogu i oni kod mene, u Beograd
Pored njih se osećam kao ono dete
Koje je večito ostalo gladno pažnje oca, majke
I mnogih ljudi iz okruženja
Tu pažnju su mi dali neki drugi
I hvala im
Mnogo je bolje tako
Otvoriti dušu
Reći šta imaš
I pronaći svoje ljude
Nego ostati zaključan na jednom mestu
Hvala što ste tu
Mnogo mi znači
Obostrano je
Stefan Simić