Dođu vremena kada ne veruješ više nikome
Kada te prodaju i najbliži, šta da očekuješ od onih drugih
Ponašaš se kao da veruješ svima, a ne veruješ nikome
I tako ideš kroz život
Naizgled hrabro, ponosno, a nekad na svaki šum zastaneš
Kao ranjeni pas, koji čeka kada će ponovo da ga udare
Mislimo da su nam želeli dobro, ali nas život demantuje
Ljudi se prodaju jeftino, tačnije prodaju nas jeftino
Pokažu pravo lice
I shvatimo kakve smo budale
Koje večito više brinu o drugome, nego o sebi
Nekad je najveća greška dati novu šansu
U prvom slučaju smo naivni, u drugom glupi, u trećem idioti
Ko ne zna da prekine odnos u kome samo gubi
Nije ništa drugo nego mazohista
Koji radi protiv sebe
Nekad otići, znači ponovo se roditi
Oslobođen iluzije da si nekome potreban, da ne može bez tebe
Može
Svako može
Da ne može
Ne bi te prodao za male pare
Što je dobro
Jeftino si prošao
Da si ostajao duže
Ko zna koja bi bila cena
I da li bi uopšte izašao čitav
Kada bismo samo znali da kažemo da je kraj
Na kraju
Posle svih laži
Bilo bi nam lakše
Ovako se uvek iznova vraćamo
Pružamo ruku
Brinemo
A da li o nama brinu
Ili smo uvek i za sve krivi
A krivi smo, jesmo
Ali sebi
Što nismo na vreme naučili
Da poštujemo sebe
I kažemo dosta
Kada je stvarno dosta
Stefan Simić