Banija/Banovina 974

Autor: Marjan Gašljević

Premijer Plenković sa svojom svitom protutnjao je Banijom/Banovinom obećavajući svega i svačega dok je istovremeno petrinjska gradonačelnica ujedno i saborska zastupnica digla rukicu “protiv” prijedloga da država financijski pomogne postradalim stanovnicima “privremeno” smještenim u kontejnerima. Da smo u nekom normalnom društvu kazali bi, “djed šumom, baba autoputom”, međutim, eto, nismo. Sve to talambasanje vladajućih nekako je zasjenilo pitanje obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj.

Da priča, naime, o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj ima najmanje veze s Ukrajinom i obranom te zemlje od ruske agresije, a najviše s domaćom politikom, bilo je sasvim jasno od samog početka.

Ipak, da će Andrej Plenković zapravo otvoreno priznati da je tome tako, ipak je određeno iznenađenje. “Za nas je to win-win kako god okrenemo. Za oporbu, to će oni vidjeti”, prenijela je N1 televizija premijerove riječi danas, s posjetu Baniji koji je imao cilj “još ubrzati” (nije satira, nego citat) obnovu potresom pogođenih područja.

Da ne širim nepotrebno priču jasno je da Plenkovića “boli ona stvar” za obuku, on, naime želi dobiti dvotrećinsku većinu u Saboru da bi mogao, praktički, nastaviti apsolutistički vladati, a ako se takva većina ne ostvari on i njegovi jataci nastaviti će “bombardirati” javnost kako je oporba sastavljena od samih “rusofila” protiv pomoći narodu Ukrajine za razliku od njega i jataka mu. Mnogi od nas se sječaju jednoumlja kojeg smo se riješili dankom u krvi hrvatskih mladića. A Vi odlučite. “šumom ili autoputom”.

Medved se je, pišu neki, zacrvenio pred upitima nekog tamo veterana kojeg je Država, kao i večinu drugih, ostavila na cjedilu. Bilo je šljive ove godine na Baniji/Banovini prije da je crvenilo posljedica šljive jer, kako znamo, hrvatski političari se ne crvene.

Premijer je, na marginama putovanja, spomenuo i da će “u pravi trenutak otići u Katar”.

Znali tko koliko kontejnera ima na potresom postradalom području?

Koji je to pravi trenutak za Premijera to ćemo tek doznati. Kako bi bilo lijepo da se Premijer naslika s našom repkom na tronu Prvaka. I Predsjednik, naravno. A možda se nađe mjesta i za Kolindu. Pitanje je samo tko će držati onu zlatnu čulu namijenjenu pobjedniku.

U stvari, kako se iza nečeg stvarnog uvijek dešava nešto tek predvidljivo po Premijerovoj shemi win-win njegov interes o broju kontejnera mi, nekako, vuče na jedno od njegovih mnogobrojnih obećanja.

U Kataru, naime, jedan od stadiona sagrađen je od 974 kontejnera i po tom nazvan “Stadion 974”. I današnji Premijer je obećao izgradnju novog stadiona umjesto sadašnje maksimirske ruine. Kako tu ruinu obnavljaju već tridesetak godina, a prilikom svakih izbore obećavaju da će sagraditi novi stadion, evo prilike, stoga će se Premijer i osobno otići uvjeriti da se od kontejnera može sagraditi velebni stadion.

Obnovu će, kaže, “još ubrzati”, a kontejnere izbrojiti. Kako nikne koja kuća kontejner putuje na Maksimir. Ono što bude nedostajalo do 974 “užicati” će od prebogatih šeika. Na koncu uvijek, u dobroj hrvatskoj maniri, postoji način. Sve kako smo za Schengen mogli popustiti oko hrvatske nafte Mađarima tako ćemo popustiti i onom šeiku oko preuzimanje Fortenove. I, eto, dođosmo do win-win situacije: Medved se neće morati crvenjeti, izbori će biti s kuglicama slično onima iz 45-te, a imati ćemo i veličanstveni  stadion koji će se zvati “Banija 974” ili “Banovina 974”. Je da ćemo malo sačekati ali što je 40 – 50 godina za jedan Narod?