Autor: Aleksandar Olujić
Kao što je već svima poznato, na jučerašnjoj, izvanrednoj, sjednici Hrvatskoga sabora zastupnici su glasali o obuci ukrajinskih vojnika u sklopu misije EUMAM u Hrvatskoj, koja je trebala uključivati (između ostalog) dolazak stotinjak ukrajinskih vojnika na obuku u Hrvatsku. Za izglasavanje odluke o misiji bila je potrebna dvotrećinska većina, odnosno da 101 saborski zastupnik za istu da svoj glas. Od ukupno 107 zastupnika koji su pristupili glasanju za odluku je glasalo njih 97 dok je 10 bilo protiv.
Ovom odlukom završio je još jedan igrokaz političkih elita u kojem se nije štedjelo na etiketiranjima, prozivanjima i pljuvanjima političkih suparnika. Naši su političari još jednom pokazali kako nema toga što se ne može ukaljati. Na kraju balade svi su ostali „posrani“, a što je najgore i Hrvatska kao država koja si dozvoljava da je predstavljaju i vode političari kojima je vlastiti ego daleko ispred svega ostalog.
Osim već tradicionalnih epiteta, što su ih naši „odličnici“ dijelili jedni drugima, iznašli su i neke nove. Kad bi samo takvu inventivnost i angažman pokazali prilikom donošenja i drugih odluka, na pr. onih koje se tiču prava djece s invaliditetom. Ali, na taj dan ćemo jako, jako dugo čekati, ako ga ikada dočekamo. Uza sve, proteklih smo dana doživjeli pravu poplavu ustavnih „stručnjaka“ (što ruku na srce nikoga nije iznenadilo) koji su samouvjerenošću starozavjetnih pismoznanaca tumačili Ustav RH kako im je pasalo. Doduše, već smo navikli da se kod nas i Ustav i zakoni tumače kako kome puhne, tako je bilo i u ovom slučaju. Reklo bi se „business as usual“.
Sve u svemu, odluka o kojoj je trebalo odlučiti promišljeno i hladne glave, uvažavajući sve aspekte koje ista nosi sa sobom, postala je okidač za političku lakrdiju. Bojim se da su Ukrajinci, vidjevši nas „u punom sjaju“, na kraju odahnuli što neće morati ovamo slati svoje vojnike na obuku.