Novinar: Antun Petračić
Razaranja u Domovinskom ratu, a još veća rušenja u katastrofalnim potresnim udarima 28/29. prosinca 2020. u nepovrat su odnijeli niz prepoznatljivih gradskih vizura središta Petrinje. Ostala su tek žalosna sjećanja na stare zgrade i kulturne vrijednosti njihova pročelja, a prema sačuvanim fotografijama i vlastitim viđenjima profesor likovne kulture Zvonimir Martinović – Mika otrgnuo ih je od zaborava.
32 slike ulja na platnu, pastela i akrila raznih dimenzija, a među njima čak 28 izrađenih tijekom ove godine, upravo su na uvidu u galerijskom prostoru 12. petrinjske domobranske pukovnije u prostorijama Udruge ratnih veterana, veterana domovinskog rata Grada Petrinje na bivšem željezničkom kolodvoru. Ova udruga, kojoj je Z. Martinović tajnik, i ogranak Matice hrvatske, čiji je Mika član, organizatori su izložbe.
– Slike su modificirane, nisu kao fotografije jer sam višak detalja izbacio, a ubacio što je nedostajalo. Niti jedna slika nema oznaka, natpisa, reklama, znakova na cesti, tu su čiste fasade bitne za život našeg grada. Naziv „Moja Petrinja“ nastao je na preporuku prijatelja iz Matice Vlade Krpana i Domagoja Bernića, koji su rekli da je to moja Petrinja, pa sam prihvatio i na svoj način pokazao kako ona izgleda. Ovo je zapravo naša zajednička Petrinja, koja će nam ostati u sjećanju, a nadam se da će dio tih zgrada biti obnovljen, i radujem se tome – na otvorenju je kazao autor umjetnina.
Ljubav prema svome gradu, u kojem je 1952. rođen na najveći i najvažniji gradski godišnji praznik, 10. kolovoza, Lovrenčevo, Mika je opisao i u uvodniku kataloga:
-U poziciji sam onih starijih sugrađana koji svojim društvenim radom i životom trebam uputiti mlađe generacije da postoji jedan divan grad koji i nakon stradanja u Domovinskom ratu i katastrofe u razarajućem potresu treba obnoviti, živjeti u njemu i jednostavno ga voljeti. Tako je nastao i ovaj ciklus slika „Moja Petrinja“ koje, onakve kakva je nekada bila, više nema.
Doista, kada će, i hoće li uopće ikada, Petrinja opet „dobiti“ svoj Stari hotel, slastičarnicu Behadin, Prvu hrvatsku tvornicu salame, Medicinski centar, Željeznički kolodvor, Gajevu 40A, Dolenec-Borovo, sv. Katu, Gradsku munjaru, Galeriju Krsto Hegedušić – samo su neke slike nazvane po, nama domaćim ljudima, prepoznatljivim markerima Petrinje.
Istupajući na otvorenju u ime Matice hrvatske, Domagoj Bernić je izdvojio umjetnikov posebni stil i prepoznatljivost stvaranja: Mika posebno voli smeđu boju. Možda i zato što je takva naša „zemla“ po kojoj hodamo, kazao je.
Martinovićevu 12. po redu samostalnu izložbu slika, ovu sada pod nazivom „Moja Petrinja“, otvorio je zamjenik gradonačelnice Ivan Prskalo, uz konstataciju kako je ovim izričajem „naš Mika postao vizualni kroničar Petrinje, grada kojeg moraš voljeti, unatoč svih nevolja koje su ga zatekle“.
Novi izložbeni sadržaj u najnovijem galerijskom prostora nekadašnjeg željezničkog kolodvora Petrinje postavljen je uz svečano obilježavanje 31. obljetnice ustrojavanja 80. samostalnog bataljuna Petrinje. Po zapovijedi Operativne zone za Sisak i Banovinu od 5. prosinca 1991. osnovan je 15. prosinca 1991. a preustrojem petrinjskih snaga od 1. travnja 1992. postaje druga bojna 162. brigade HV Zrin. Zapovjednik 80. samba Petrinje bio Slavko Kolić, njegov zamjenik Vlado Kunert…
Na ratni put postrojbe iz obranjene zone Pokuplja, a kasnije hrvatskih ratnika u oslobodilačkoj operaciji Oluja, podsjetio je Damir Božićević, u ime Grada Petrinje Ivan Prskalo, iz SMŽ zamjenik župana Mihael Jurić, te Marko Ratković, savjetnik ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika Vlade RH Tome Medveda.
Više izaslanstava položilo je svijeće ispod križa pokraj prostorija Udruge RV-VDR Petrinje, a tu je molitvu predvodio vojni kapelan don Branko Čagelj.
