Razbijanje mitova – ekonomije Jugoslavije prije i poslije raspada.🧐
MIT 1 – “Nekad se bolje živjelo”. Netočno. To dolazi od starijih generacija koje su upravo živjele u tom vremenu. Cijela ex-Yu je imala period ekonomske stagnacije koji je počeo oko 78e i trajao do 91. Svijet je bio tada puno zatvoreniji i nismo se uspoređivali relativno s rastom ostatka svijeta, tako da je percepcija totalno iskrivljena. Tih 12 godina ekonomski rast gotovo da nije postojao, dok je svjetski BDP per capita narastao za 100%, zapadne tržišne ekonomije puno više. Danas, svjetski BDP per capita je oko 12 000 USD i samo dvije države su ispod tog prosjeka – 🇧🇦i 🇷🇸.
MIT 2 – Razlike u ekonomskoj snazi država dogodio se nakon raspada Jugoslavije. Netočno.
Gore lijevo graf – BDP per capita priča drugačiju priču – povećanje relativne ekonomske snage se počela događati već oko 1960ih. 🇸🇮 je ekonomski rasla po puno većoj stopi od svih ostalih država.
MIT 3 – Svi smo mi jednaki, svi mi radimo u normi, planska ekonomija savršeno procjenjuje količine rada i kapitala, a samim time i doprinos ekonomiji. Netočno. Dolje desno graf pokazuje % doprinos YU BDPu s obzirom na veličinu države. 🇸🇮 je gotovo konstantno pridonosila blizu 200%, 🇭🇷 oko 135%, dok ostatak država ispod 100% tj. ispod prosječni per capita doprinos ekonomskom bogatstvu Jugoslavije.
NIJE MIT – Jugoslavije više nema, ali ona je još uvijek tu. Ekonomski. Ako pogledate gore lijevo graf. I dalje je veliki sinkronicitet u ekonomskom i demografskom rastu, bolje rečeno padu, jer jedno diktira drugo. Po projekciji demografskog pada do 2050., sve države ex-Yu se nalaze u TOP 20 država po najvećem padu stanovništva.
S druge strane, s obzirom da se dogodio ogroman brain-drain u zadnjih 30 godina, sve države su spale na industrije koje ne stvaraju veliku ekonomsku vrijednost, a industrije koje su bile dominatne u doba Jugoslavije su ili zastarjele ili su zatvorene.
Postoji i dalje ogromna politička kontrola državne imovine i stvaranja novog kapitala, tako da je ekonomski rast nizak u usporedbi s ostatkom Europe. I dalje smo limitirani samo s “političkim projektima”, a ne građanskoj i ekonomskoj slobodi koja kreira inovacije i napredak.
Bez ekonomskih sloboda, nema ni političkih ni građanskih. No, zarobljeni smo i dalje u mentalnom sklopu gdje čekamo da netko drugi riješi naše probleme, a ne da se aktivno uključimo u demokratske procese koji generiraju društvene promjene.
Mijenjati mentalni sklop znači stisnuti prekidač. Prekidač starih navika koje nisu usklađene s globalnim kretanjima. 😇
Dejan Kovač