Autor: Aleksandar Olujić
Sisak, 6. siječnja 2023. – Večeras je u Sisku, ispred hrama Svete Petke, svečano zapaljen badnjak čime su pravoslavni vjernici obilježili Badnje veče.
Na večernjoj službi u hramu Svete Petke, koja je prethodila svečanosti, kao i na paljenju badnjaka prisustvovao je veći broj vjernika. Službu Božju i svečanost nakon nje, služio je paroh sisački Nemanja Đurić. Gospodin Đurić je prije paljenja badnjaka pozvao sve prisutne da se zajedno s njim pomole za mir u svijetu, dobrobit svih građana Siska i za zaštitu od posljedica potresa.
Uz brojne običaje vezane uz Badnji dan, kod srpskog pravoslavnog življa je svakako najpoznatiji baš unošenje i paljenje badnjaka. Obično se radi o grani ili cijelom stablu mladog hrasta, ali u krajevima gdje nema hrasta za ovu priliku uzima se drvo bukve, graba, kruške, šljive, masline ili lovora. Običaj nalaže da domaćin badnjak usiječe na sam Badnji dan i to rano ujutro prije izlaska sunca. Uvriježeno je da se prema badnjaku ophodi kao prema osobi. Stoga prije nego ga posiječe onaj tko obavlja tu dužnost pozdravi badnjak, poljubi ga, izmoli molitvu, pospe žitom, pa čak mu i objasni da ga siječe kako bi njegovom domu donio boljitak. Pazi se i na to da posječeno drvo pada prema istoku.
Prvi iver od zasjecanja čuva se i nosi kući i stavlja tamo gdje se osobito želi probitak u slijedećoj godini. Badnjak je nekada navečer u kuću unosio domaćin, ili neki drugi odrasli muškarac, i polagao ga na ognjište, a neposredno prije toga unosila se slama i prostirala se po podu. U slamu su stavljali orahe i suho voće te posipali žitom. Čitav postupak ima određenu proceduru koja se poštuje, poput toga da onaj tko unosi badnjak u kuću stupa desnom nogom, pritom se izgovaraju točno određeni pozdravi, negdje se badnjak polijeva vinom ili se maže medom. Ovi postupci mogu se dosta razlikovati od kraja do kraja.
Značenje i običaji vezani uz badnjak imaju dvostruku simboliku, čije korijene možemo naći u staroslavenskoj mitologiji i predkršćanskim ritualima starih Slavena, ali i u kršćanstvu. Etnolozi i povjesničari uspoređuju odnos prema badnjaku kao prema osobi s vjerovanjem starih Slavena da su određena stabla staništa bogova ili duhova kojima se prinosila žrtva, obično med, žito i vino, a spaljivanje badnjaka dovode u vezu s kultom vatre. Osim toga, veliku simboliku ima izbor hrasta za badnjak, drveta koje je posvećeno Perunu. S druge strane badnjak simbolizira drvo kojim su pastiri, kojima je anđeo Gospodnji rekao da se rodio Spasitelj, naložili vatru u betlehemskoj štali (pećini) da se Bogorodica i Isus mogu ogrijati, ali istovremeno simbolizira i drveni križ na kojemu je Isus razapet.
