Autor: Marjan Gašljević
Danas, u nedjelju 08. siječnja završava božićno vrijeme kao dio ciklusa s kojim smo započeli novu liturgijsku godinu. Dan je nedjelje, dan Kristova krštenja kao navještaja u kojem crkva vidi i naše krštenje. Ova nas nedjelja poziva da spremni uđemo u ponedjeljak kada počinje nova crkvena godina te krenemo duhovnim putom utrtim Kristovim primjerom poniznošću i vjernosti Očevoj volji.
Zastao sam danas u Viduševcu, u crkvi svetog Franje Ksaverskog da se pomolim za duše mojih dragih preminulih koje sam „obišao“ na njihovim vječnim počivalištima. Savršena tišina crkvenog prostora te neka posebna duhovna energija koju ovaj prostor zrači potiče na skrušenost ali i radost života i pripadnosti.
Nisam mogao odoljeti fotografirati prelijepe jaslice ukomponirane u maketu Viduševca savršeno uklopljeno u ljepotu crkvene lađe obnovljene 2008. godine poslije bestijalnog uništenja ove Viduševačke ljepotice i simbola u Domovinskom ratu sagrađena davne 1827. godine. Koliko li mi je samo uspomena proletjelo pred očima dok sam promatrao Novorođenog u jaslicama pa svrativši pogled na Raspetog pred naslikanom razvalinom na čelu lađe iznad glavnog oltara.
S brežuljka na kojem je crkva s nadmorskom visinom od 151 metar pruža se neponovljiv pogled na dolinu. „Pogled od milijun dolara“, reče jedan namjernik, kao što bijah i sam, neumorno fotografirajući panoramu. Da, zbog tog pogleda Viduševac je i dobio ime od doseljenika tamo negdje u 16. stoljeću: „Vidi ovu prekrasnu dolinu!“
Sutra će rastaviti jaslice i raskititi bor te sve pospremiti da „pričeka“ prolazak crkvene godine koja je pred nama. Nadam se godine mira i blagoslova, godine poniznosti ali i radosti, godine u kojoj ćemo Boga i Oca prizivati samo u molitvi.
