Autor: Marjan Gašljević
Od onih poštenih građana koji još uvijek imaju snage gledati informativne programe i čitati vjestice na portalima i novinama možemo doznati da u Hrvatskoj niti jedan inkriminirani događaj u kojem su sudjelovali i sudjeluju vladajući, uglavnom, „nije vrijedan pozornosti“. Pozornosti javnosti nije vrijedan nestanak onih preko milijardu, ni onih desetke milijuna, niti zapošljavanje mimo svih zakonskih i moralnih uzusa. Pozornosti nije vrijedno niti tko je AP, MM, ZK, JR, itd…
Pozornosti nije vrijedno niti 2208 kontejnera na Baniji/Banovini u kojima već drugu zimu pokušavaju preživjeti stanovnici stradali u potresu. Pozornosti nije vrijedna niti izjava sa saborske govornice njihove vrle gradonačelnice MK koja, pojednostavljeno, kaže da oni prosto uživaju tako preživljavati.
Na žalost čak se i slažem s tim da sve to i ono još oho-ho nije vrijedno pozornosti.
Sumnjivo bi bilo, recimo, kada bi neki umirovljenik kupio kilu mrkve, dvije glavice puterice i komadić carskog i sve to platio gotovinom. E, to bi zbiljski bilo za USKOK, DORH i Poreznu. Od kuda njemu tolika lova?
To je, otprilike, poruka o načinu života u Hrvatskoj. Vlast nas je strpljivo tridesetak godina učila i naučila da je potpuno normalno, razumljivo i prihvatljivo, krasti, kraduckati, potkradati, korumpirati, zapošljavati se isključivo po pravilima nepotizma, uzdizati se na društvenom i političkom planu spuštajući drugima. I to smo, očigledno, prihvatili i živimo na taj način. Naši su junaci postali oni koji prave sranja. Njihova se imena ne objavljuju, eventualno inicijali. I, naravno, ono što je svakodnevno, normalno, prihvatljivo postaje tradicija i način života. „Uzeo milijardu iz državnog poduzeća“. Jebeš takav naslov. Koga to uopće više zanima. Uzeo, uzeo, pa šta? I drugi su. Neki manje, neki više. „Ubio susjeda!“ Nula bodova za naslov. Ta koga će ubiti do li susjeda. Taj mu je bio pri ruci, a ubojica, kojeg tako ne smiješ zvati zbog presumpcije, a presumpcija je u takvoj situaciji beskonačna jer se radi o „osobi iz viđene familije“.
„Uhitili prosjaka zbog isprošenih pola eura (ne smijem pisati u kunama da me inspekcija ne odere)“. E to je vijest. „Smakni ga, smakni!“ Vrišti rulja na društvenim mrežama. Nekako tako su i Židovi vrištali kada je Pilat sudio Onom tko ih je samo dan – dva prije nahranio na Getzemanskoj gori. Nisu imali društvene mreže ali, eto, ostalo je zapisano u povijesti.
Puno toga je ostalo zapisano u daljoj i bližoj povijesti, a način je da se zgode uglavnom zaboravljaju i prilagođuju trenutku. O nekoj prekaljenoj komunjari izvučeš dokumente iz arhiva, a on cvili da mu podmećeš jer je on „crni“ desničar i komunjare treba, po njemu, tamaniti gdje se god stigne. Ha?
Tradicija je, kažu, kada se neki događaji na nekom mjestu periodički ponavljaju voljom mještana. Dakle, tradicija je da stanovnici Banije/Banovine preživljavaju u kontejnerima. Narodna poslovica kaže: „Bolje da nestane sela nego običaja.“
Sela su već nestala ali su zato ostali običaji. Običaji preživljavanja. Nije, dakle, vrijedno pozornosti osim, eventualno, etnolozima.
Pa, neka nam živi Hrvatska! Makar i sa svim svojim običajima i navikama. A Ustav, a Zakoni? Ma prvo ćemo malo popraviti Deset zapovijedi. Treba li nam za to dvotrećinska većina?
Ma, nije vrijedno pozornosti.