Uglavnom mi se ne da komentirati dnevnopolitičke teme, ali ponekad napravim izuzetak zbog toga da izrazim načelni stav. Možda se misli da se podrazumijeva, ali ipak neke stvari treba jasno izreći da se podrži princip i da se ne relativizira.
Kada se ministar ili netko drugi na visokoj političkoj funkciji “raspituje za posao za prijatelja” to je trgovina utjecajem, pritisak i apsolutno je neprihvatljivo. Ova afera s mobitelom bivšeg ravnatelja HŠ je možda nekoga od političkih teškaša slučajno i nepravedno zahvatila i to će valjda jednom utvrditi DORH. Međutim, kada se ta prepiska pogleda u cjelini, slika je ružna, poražavajuća i treba se aspekte rasvijetliti. Zbog onih pravih, kao i zbog krivih. Ali i kao primjer drugima.
Nažalost, ako tako “prijateljski” ne želimo raditi, mnogi nas smatraju krutima, uštogljenima te nam spočitavaju da ne želimo pomoći.
Ali ne, to nije pomaganje, ako se nekoga zapošljava preko političke ili neke druge veze.
Pomaganje je ako nekome pomognete da nauči matematiku, a ne ako mu nažicate bolju ocjenu ili radno mjesto koje nije zaslužio svojim znanjem i kompetencijama.
Drugi kažu da to svi rade, pa eto i oni će jer im drugo ne preostaje, jer tako su barem malo ravnopravniji.
Ali ne, to nije pokušaj da se bude “ravnopravan” već ulazak u vražje kolo.
Treba težiti da budemo ravnopravni poštenim i vrijednim ljudima, koji razlikuju empatiju od protekcije.
Na kraju, bila sam u društvima u kojima se moj stav smatrao elitističkim i neprijateljskim.
Ali neka, jer bolje je ne takvima biti prijatelj.
Prijatelji ne traže da budemo lopovi, niti trgovci utjecajem ili korumpirani.
Prijatelji nam pomažu kada se borimo za prave vrijednosti i pomažu da se držimo poštenog puta gdje ćemo svojim radom doći do rezultata.
Blaženka Divjak