Fotografije: Tatjana Šaler-Olujić
Preko puta zgrade županije u „Drugoj ulici“ u Sisku bager ruši jednu kuću. Prije rata u njoj je bila smještena gostionica koju smo zvali „Stari Meho“.
Bio je to, za to vrijeme, izgledom i unutarnjim uređenjem „normalan birc“. No, zahvaljujući lokaciji na kojoj je smješten (u blizini općine, suda, banke, glavne pošte, ondašnjeg SUP-a…) kao i ljetnoj bašti smještenoj na terasi pristojne veličine, uvijek je bio poprilično popunjen. Mnogi namjernik koji je morao nešto obaviti, ali i „obični“ građanin, svraćao bi „kod Mehe“, pogotovo ljeti kada se na spomenutoj terasi moglo odahnuti i osvježiti se u hladovini i na kojoj je znala navečer svirati i živa glazba. A, koliko me pamćenje služi, kod Starog Mehe bilo je moguće dobiti i nešto za jelo.
S terase su vodile stepenice na kat kuće u kojemu su bili smješteni uredi.
Uz terasu je smješten još jedan objekt u kojemu se prije rata priređivala „činkvina“. Ali, moram razočarati ljubitelje književnosti ako su se ponadali da je ovdje riječ o kulturnom događaju. Naime, ta činkvina nije imala nikakve veze s poezijom već se radilo o nekoj vrsti tombole, kao što je bingo. Poslije su se tu izmjenjivale razne trgovine (sjećam se recimo trgovine tepiha), a danas je u njoj smještena Konzumova trgovina.
Inače, u vremenima prije rata u Sisku je postojala još jedna gostionica koju su zvali „Kod Mehe“. Bila je smještena u Ulici kralja Zvonimira, malo iza pješačkog prijelaza preko pruge kad iz centra idete prema Zelenom brijegu. I ovaj „Meho“ je imao baštu, ali njegova je bila smještena iza kuće i nije se vidjela s ceste. U njoj je bilo nekoliko sjenica od bršljana koje su, osim lijepe hladovine, pružale intiman ugođaj. Kod Mehe ste uvijek mogli pojesti ćevape vrlo solidne kvalitete, u što sam se i sam uvjerio.
I jedan i drugi „Meho“ davno su zatvorili svoja vrata postavši dio kolektivne memorije, a rušenjem zgrade u kojoj je bio smješten Stari Meho svjedočimo kako nestaje još jedan materijalni dio gradske povijesti.
