Zanimljiv smo mi fenomen…. 70.3 % mladih živi s roditeljima što nas stavlja na 2. mjesto u 🇪🇺, a nemamo intergeneracijske solidarnosti i to uskoro dolazi na naplatu kroz mirovinski, zdravstveni, a puno bitnije socijalni sustav.🧐
Problem je što intergeneracijska solidarnost u 🇭🇷 je društveno definirana kao socijalna pomoć prema mladima, a ne kao sloboda da se ostvari maksimalni potencijal. Djeca kad predugo žive u istom kućanstvu imaju manjak neovisnosti i slobode. Roditelji često ih tjeraju da idu utabanim putem koji su oni krčili. No, put mojih roditelja ne mora biti moj put. Ako idemo putem svojih roditelja ondaa nemamo mobilnosti između socijalnih slojeva – horizontalno ni vertikalno. Postajemo kastno društvo, što Hrvatska uvelike je postala.
Međugeneracijska solidarnost odnosi se na stupanj bliskosti i podrške između različitih generacija. Pojam solidarnosti pomaže nam razumjeti kako se ljudi različitih generacija odnose, pomažu i ovise jedni o drugima u svakodnevnom životu.
Problem 🇭🇷 je upravo veliki problem manjka intergeneracijske slobode koji vučemo kroz nekoliko generacija.
Država koju danas gradite ostavljate vašoj djeci. Uvijek imajte ovu premisu u glavi.
Ako se borite za državu onda se trebate boriti za slobode i prava te demokratske procese. Npr. manjak borbe za slobodu govora i kritičkog promišljanja u bivšem sustavu od strane naših djedova je prebacio dijalog o “ustašama i partizanima” 70 godina kasnije. Da smo argumentirano i kritički promišljali socijalizam, možda se ne bi i raspao. No, kako ćeš kad oni o koji kritički trebaju pisati su vladali društvom.
Isto se dogodilo s našim očevima 90ih, da smo kritički propitkivali što ljubav prema domovini i patriotizam je, ne bi bili danas u ovakvoj situaciji.
Poznanik iz Slavonije, inače poduzetnik, zapošljava Nepalce, pitam ga – gdje su sinovi? Inače obojica diplomirani inžinjeri. Jedan u 🇦🇹, a drugi 🇩🇪. Znači, sinove smo školovali i poslali u inozemstvo, a poduzeća smo izgradili za strane radnike, koji su sada btw. skuplji jer im morate platiti smještaj.
Sjetit će se ovog očevi, kada za par godina bude ih neki trebao ustati, otići u trgovinu, pomoći po kući ili jednostavno samo popričati s njima. Strani radnici će to napraviti kad nauče hrvatski – ali za dodatnu cijenu koju ne možemo platiti zbog malih mirovina.
No, ovo se zove tržišna razmjena, ne intergeneracijska solidarnost.
Ruralna 🇭🇷 je puno takvih, prepuštenih sami sebi.
I sada ti isti očekuju da mladi ostanu kada se nitko za te mlade nije htio boriti?
Mladih u našem društvu nisu više na marginama društva.
Mladih nema….
Otišli su…
Kada mladi dobiju slobodu da ispune svoj puni potencijal, onda ćemo možda imati i budućnost. 😇
Dejan Kovač