Znam žene koje su stvarno volele svoje muškarce
I posle smrti
U pitanju je bilo jedno takvo iskreno divljenje
Da i deset godina posle
Kada ih neko pomene, kroz njih nešto prostruji
Toliko veliko, da je malo šta uporedivo sa tim osećanjem
Naravno, to nisu bili obični muškarci, već nešto mnogo više
Znale su šta žele, to su i dobile
Kada god mi neka devojka pristupi površno, znam da to nije to
I da bi njeno interesovanje trajalo ne duže od jednog filma
Zato lako puštam od sebe, a sve što je slabo, još lakše i odlazi
Ko hoće da ostane, sam ostane
Nema šta da se ubeđuje u bilo šta
Tako i žena koja voli, vas dvoje se podrazumevate
Nemate šta da se objašnjavate
Vi ste par
Vi ste celina
Vi ste veza
Čekate se
Ima takvih žena
Koje više vole srcem i dušom nego glavom
Samo takvi odnosi su večni
Nije uvek lako, ni lepo, ali je uvek sadržajno
I u mnogo šta se sumnja, samo ne i uzbor muškarca
Kada žena zna da je pravi, tu nema dalje diskusije
On joj postaje mera, kriterijum, sigurna luka
Mnoge žene da bi potvrdile sebe, moraju da ruše svog muškarca
Ako je slab, on se lako izgubi, potone
Ako je jak, ili ih voli još više, ili odlazi
Retke su one koje znaju da upiju muškarca
Da ga dožive kao svog ličnog heroja
I da nose i njegove pobede, a i tuge
I njegove podvige, a i padove
Takve traže velikog, zato su i same velike
Sve ostalo naspram toga im je prazno
Nedovoljno dobro
I za život, i za ljubav, i za sve ostalo
Ovako je svaki dan, nova priča
Obojena svim mogućim bojama
Kada toga nema
Nema ničega
Samo život dva prazna bića
Koja se sudaraju po kući
I gledaju da pobegnu što dalje
Pod uslovom da imaju gde
Ovako
Imaju jedno drugo
A samim tim i čitav svet
Stefan Simić