Autor: Marjan Gašljević
Samo Sisak može imati nešto što nitko drugi nema. Sisak, dakle, ima brijeg tamo gdje brijega nikada nije bilo. Tko u Sisku ne zna za kvart koji se zove Zeleni brijeg? Znaju svi ali kako je gmajna, ili zmajna, postala brijeg to je neka druga priča.
Današnje područje na kojem se diči kvart Zeleni brijeg bilo je hrastova šuma još iz vremena prastanovnika tog područja pleme Skordisci nekih 3000 godina prije Krista. Za njih je hrastovo drvo bilo sveto drvo i kao takovo čuvano tisućljećima. Dolaskom Rimljana na ovo područje svoj su logistički dio (tabor) smjestili na današnjem području Boka. Od tada je započela nemilosrdna sjeća drveta koje se koristilo za, prvo osvajanje Segestice, a poslije za izgradnju grada tako da se neki stariji sjećaju da se Tišinska cesta, danas ulica M. Celjaka od davnina zvala Rimski prokop.
Vremenom je šuma posječena a područje su postale gmajne (zmajne) na kojima se pašarilo i tako se jednostavno i zvalo. Početkom 19. stoljeća u selo Tišinu megdje iz Južne Štajerske doselio se Matijaž Zelenbreg otkupivši velik dio zmajne do, otprilike, mjesta gdje je danas crkva sv. Kvirina. Dio zemljišta je obrađivao, a ostalo je davao u zakup za ispašu ubirući pašarinu. Taj dio su ljudi, sasvim prirodno i prigodno, nazvali Zelenbregove gmajne.
Sisak je kroz vrijeme rastao, mijenjali su se ljudi, a mnoge su obitelji izumrle kao, na koncu, i Zelenbregovi da bi za njima ostao naziv Zelenbregove gmajne koji se je, masovnim naseljavanjem i izgradnjom kao i jezičnim mijenama nazvao Zeleni brijeg.
Danas sam s unucima koji su imali neko sportsko natjecanje zasjeo u novu sportsku dvoranu Zeleni brijeg i upravo me ona potakla na razmišljanje o nastanku ovog imena. Prelijepa, multifunkcionalna sportska dvorana odjekivala je dječjim cikom i vriskom u borbi za golove, bodove ili već što u mjerenju sportskog uspjeha.
Dvorana je ovih dana dobila i jedno prekrasno mjesto za druženje, moderno uređen kutak u kojem se u miru i prelijepom prozračnom okruženju može guštati kava ili nešto drugo iz bogate, pa rekao bih za neke napitke, i neobične ponude. Nešto od toga naručili su i unuci cmrčući i bučkajući kroz slamku nekakve kuglice u raznobojnim tekućinama. Eto, kazao bih Vam kako se to zove ali sam zaboravio. Svejedno, nećete promašiti ako svratite na ovo mjesto koje me je oduševilo a ljubazno osoblje će Vas sigurno naputiti što se to šarenilo.
I ako „neću politiku u ovu priču“ ja sam naručio, kao okorjeli HDZ-ovac, „Kikinu kavu“. Čuo sam, naime, da neki stranački prijatelji izbjegavaju ovaj objekt sagrađen po ideji i mandatu aktualne gradonačelnice. Kako je u EU trenutno aktualna priča o „osiromašenom uranu“ zaključio sam da je opasniji, možda, „obogaćeni seljačina“ pa sam, obzirom na moguću opasanost „Kikine kave“ iz „Kikine dvorane“ supruzi zapovjedio čim sam došao kući da pripremi posvećenu svijeću ako, kojim slučajem, počnem trzati nogama ili davati neke druge znakove rastajanja s dušom. Znam da mnogi ne vjeruju ali, vjerujte, ima nas okorjelih HDZ-ovaca koji imaju dušu.
Ma trkeljam, svratite, dakle, u mir i raskoš prelijepog pogleda sportske dvorane Zeleni brijeg, uživajte u društvu prijatelja, navijajte za nekog na sportskim borilištima i, naravno, popijte ono nešto šareno ili samo običnu (ali ukusnu) kavu.