Nove narudžbe, koje daju naslutiti industrijsku proizvodnju, pale su iznenađujuće 10,7 posto u odnosu na prethodni mjesec, prema privremenim podacima savezne statističke službe Destatis 🇩🇪.
Narudžbe u ožujku pale 10,7%, a procjena ekonomista bila je pad od 2,3%. 😄
Inozemne narudžbe potonule su za 13,3%, domaće za 6,8% u odnosu na prethodni mjesec. Pritom su nove narudžbe iz ostatka svijeta pale za 14,8%, a narudžbe iz eurozone za 10,8%.
U cijeloj ovoj priči zanimljive su dvije stvari.
Prva stvar je točnost procjena. Voli politika 3. razredne procjenitelje, jer onda sve greške padaju na procijenitelje, ne političare. Svaka čast svima koji imaju obraza za ovo…
Druga stvar je kognitivna disonanca što stvarni ekonomski rast je kada dvije godine za redom imamo natprosječne stope inflacije.
Izgubili smo pojam vrijednosti proizvoda i usluga, samim time i standardni pokazatelji poput BDPa, nezaposlenosti, te puno bitnije profita nisu adekvatno mjerilo stanja u ekonomiji.
Ako je proizvod u 2021. koštao 10eura, u 2022. 15 eura, to što je u 2023. cijena “samo” 17 eura ne znači da pobjeđujemo inflaciju.
Intrinzična vrijednost proizvoda je ostala ista ali cijena od 10 eura do 17 eura se nije promijenila zbog povećane potražnje, već zbog povećanje cijena inputa i sada bi rekao, neopravdane pohlepe za profitima u lancu nabave. Od proizvođača do maloprodaje. Došao je dominatno sa strane ponude, ne potražnje.
Lažni hype na rasta profita i BDP ne znači da i ekonomija raste. Baš naprotiv, graf zorno pokazuje da som na 95.9 % novih narudžbi od 2015. Slično je i sa drugim pokazateljima proizvodnje.
Bojim se da će strana ponude – od proizvođača do zadnjeg entiteta u lancu skupo platiti natprosječne profite. Ako ovako se nastavi čeka nas težak period.
Dejan Kovač