Kiša tačno počela u sedam
Šetao sam oko skupa, nekih sat vremena
I razmišljam
Dovođenji ljudi sa posebnim potrebama, svakakav svet sa socijalne margine, sa svih strana
Kada se slike iz visine, vidi se masa
Glava je glava, da li Teslina, ili nekon nesretnika kome život prolazi u ispijanju piva ispred prodavnice
Ali kada im priđeš bliže
Ti ne možeš da vidiš nijedno biće sa sjajem u očima
I ne, ne likujem što pada kiša kao mnogi
Žao mi je ovih ljudi, ovog naroda
Sat i više vremena sam šetao, posmatrao
I osećaj je kao neki val beskrajnog mraka koji te tera odatle
Tu nema politike, tu nema ideja, tu nema slobode
Samo dnevnica, da dođeš, prošetaš Beogradom
Tužan sam
Gledao sam mnoge nesreće, direktno u lice
Ali ovako nešto još nisam video
Tragedija jednog naroda, koji se prodaje za sendvič, 20 evra, AV čokoladicu
Većinu ovih ljudi ne zanima ni Vučić, ni politika
Samo su toliko izgubljeni
Da im je ovo samo jedan od dana
Transfer blama je mala reč za ovo
Što se danas dešavalo, i dešava, u Beogradu
Koristiti kojekakve nesrećnike za svoja kulisa
Koji ni ne znaju šta se dešava
Čista je zloupotreba
I niko iole normalan u tome ne bi smeo da učestvuje
Zgroženo sam sve to posmatrao
I poraženo se vratio kući
Još kada sam video neka meni poznata lica
Kako cupkaju, skrivaju pogled
Shvatio sam cenu života mnogih u Srbiji
Nije ni slučajno što je počela kiša
Sve to da spere i opere
Kao simbolična poruka
Na prljavštinu i smrad
Nažalost, ali je tako
Stefan Simić