Neki moj poznanik, Holandez me zamolio da mu pomognem ofarbati stepenice. On je kupio lokal u zgradi nedaleko od aerodroma koji će upotrebljavati kao skladište za deterdžent. On naime, snabdijeva pola Amsterdama deterdžentom za pranje suđa i onim za vešmašine. To mu je business model. Svaki tjedan mu dođe kamion deterdženta. To istovare u to njegovo skladište i onda on manje količine kombijem vozi svojim mušterijama cijeli tjedan. Te njegove mušterije su hoteli, restorani, bolnice i starački domovi.
U tom skladištu u prizemlju je magazin gdje su police s vrećama deterdženta, a na prvom katu bi mu trebala biti kancelarija. To je tako zamislio. Mene je upitao da li bi mu pomogao ofarbati drvene stepenice. Pošto preko vikenda nemam nikakvih obaveza, pristao sam. Zašto da mu ne pomognem? Tako je i bilo.
Pošto je ta zgrada nova, onda je i u lokalu pored dosta živahno jer se i tamo farba i buši. Stalno se čuje bormašina i pila. I susjedi su vrijedni. Tako ja farbam stepenice kad odjednom čujem susjeda kako pjeva. Otvorila su mi se usta od čuda jer susjed pjeva onako po naški:
Nisam majstor da napravim bure
Već sam majstor da osvajam cure.
Pa ne mogu vjerovati! Usred Holandije, nedaleko od aerodroma, na terenu gdje su uglavnom manje tvornice i skladišta, zapjevao netko iz glasa na naški. Tu pjesmicu nisam nikad prije ni čuo ali usprkos što nas dijeli zid, dobro se razumije. I odem ja da se upoznam sa susjedom. Ispostavilo se da je porijeklom iz Bosne i da se zove Vlaković. Kao dijete od 3 godine došao je s roditeljima iz Sarajeva još u vrijeme kad je taj grad bio pod opsadom. Eto, momak govori bosanski pa se razumijemo. Ne znam da li se sada bosanski smatra stranim jezikom, no ja sam odrastao u doba Tita pa smo onda svi govorili hrvatsko -srpski. Malo kasnije je to bilo hrvatski ili srpski. No to sve više nije važno. Mi se razumijemo i bilo nam je drago da smo se upoznali. Čak smo zajedno otpjevali onu:
Bosno moja, divna mila, divna gizdava, aaaa
U tebi je Sarajevo šeher sevdaha.
Osim toga, obogatio sam se jer sam naučio par novih stihova jedne banalne pjesme o majstoru i buretu. I eto, opet je dokazano kako je ovaj naš svijet malen.
By Marijan Jozić