Psihopata iskasapio “trans” devojku od 18 godina, u centru Beograda
I tako ostavio, u nekakvim kutijama, 20 i više dana
Juče je pronađeno ono što je ostalo od nje
Ljudi izašli na trg u znak protesta, doneli cveće
A razni nesrećnici na društvenim mrežama osuđuju saosećanje i solidarnost
Zato što je transrodna
I tu vidiš sav pakao, gde je manijak koji je uhapšen, navodno, žrtva
A devojka monstrum
Totalna zamena teza, izobličenih umova
Kojima je neko rekao da postoji samo jedna istina, i oni su njeni nosioci
I sve što nije tako – udri po tome, gazi… –
Sve sami Hitleri iz našeg sokaka
Sada je važno da li je Noa muško ili žensko
Sada se empatija okreće ka ubici, koji je, do juče, sa njom bio u vezi
Toliko mizernih komentara čitam
Još je neki nesrećnik noćas šutirao i gazio na trgu poruke podrške ubijenoj devojci
A Noa jedino što je htela da je da se izbori za pravo da bude to što jeste
Zato je trpela toliko uvreda, poniženja, i borila se na neki svoj način, u skladu sa svojim godinama
Sklonila se iz malog u veliki grad
I na kraju, šta?
Ubijena mladost, koja je pre toga bila povređena i ranjena toliko puta, da bi je, na kraju, neko masakrirao i tako ostavio
Pravda za transrodne osobe
Ni polnost, ni rodnost, ne određuju nečije ljudske kvalitete
Često su to ljudi neuporedivo dublji i osetljiviji
Zbog konstantne nepravde koja im se nanosi
Kakve veze ima što je Noa rođena kao Đorđe?
Kakve veze ima što je objavljivala ne znam šta na tik – toku, da li bilo šta od toga opravdava monstruznost čina?
Ako se osećaš kao žena, budi žena
To je nečije ne samo prirodno pravo, nego i ustavom zagarantovano
Da li zbog toga treba ubiti, ismejati, pravdati zločin
Koje odsustvo nedostatka svesti, ljudskosti, empatije
I sve to u ime čega, u ime kakve, i čije istine?
Mlado ljudsko biće je ubijeno, i tačka
Stefan Simić