Novinar: Antun Petračić
Mještani malog Sibića, nadomak naselja Gora i sjedišta svoje župe, prigodno su u prevruće popodne i sparne ljetne subotnje noći slavili dan sela i sv. Benedikta, blagdan nebeskog zaštitnika, čiji je spomendan svakog 11. srpnja.
Ovog opata i mučenika katolička Europa prihvatila je za glavnog zajedničkog Božjeg čuvara, a u selu Sibić opet se slavi od srpnja 2019., jer je vraćanje tradicije Benediktova proglasio sisački biskup mons. Vlado Košić. Nastavilo se slaviti svakog srpnja, a tako je bilo i ove subote, uz glavne događaje: sjećanje na žrtve Domovinskog rata i svetom misom, te noćnim glazbenim programom.
Usred sela na otvorenom službu Božju umjesto spriječenog župnika iz Gora, rektora svetišta Majke Božje don Paška Glasnovića, iznimno je predvodio župnik iz Hrastovice fra Mate Bašić. Nazočili su i predstavnici Grada Petrinje, zamjenik gradonačelnice Ivan Prskalo, potpredsjednica Gradskog vijeća Adrijana Nenadić i gradski vijećnik, predsjednik Koordinacije udruga iz Domovinskog rata SMŽ, Nenad Bužanić.
U novo formiranom memorijalno-spomeničkom parku, s mladim stablima i klupama za odmor na ulazu u selo, izaslanstvo Grada Petrinje, iz udruga Domovinskog rata i rodbina poginulih položili su vijenac i svijeće podno jednostavnog spomenika- blještave kocke iz 2020. godine s uklesanim imenima: Nikola Dražetić 26.IX 1945.-26. IX 1991., Blaž Dražetić 3.II 1930.-3.X 1991., Maga Šoštarić, rođ. Vrbanac 11. VI – 3.X 1991., Jagica Vrbanac, rođ. Horvat 31.VII 1924- 3.X 1991. i Tomo Vrbanac 20.XII 1918.-3. X 1991.
Iza ovog glavnog spomenika već stoje čvrsti zidovi od cigle i betona buduće nove seoske kapelice sv. Benedikta, na kojoj slijedi nastavak radova i krovište. Odmah pokraj je i visok od inoksa dobro vidljiv križ, postavljen sredinom travnja 2021. kao znak javne zahvale cijelog Sibića donatorima-Hrvatima iz dalekog Novog Zelanda. Na drugoj strani svijeta oni su u dragovoljnoj humanitarnoj akciji brzo poslije potresa skupili 39.000 dolara i takvom novčanom donacijom pomogli 20 domaćih obitelji teško stradalih u katastrofalnom potresu.
Po službenim stručnim podacima, samo 1,7 km zračne crte zapadno od Sibića, bio je epicentar strahovitih potresa u dva dana s kraja prosinca 2020. Ovo selo teško je stradalo, kao i susjedni prekobrdni Strašnik, Križ, Cepeliš… pa cijela unutrašnjost Banovine, gradsko područje Petrinja s okolicom i još puno dalje.
-Od naših 15-tak kuća u selu čak ih je deset razoreno do temelja, a obnova teče sporo i nedovoljno. Preko države je sagrađena tek jedna, još jedna u cijelosti donacijom iz Makarske, a ostale su u fazi početka ili tek čekanja izgradnje. Oslonjeni smo na privatne i javne donacije, ali i njih je sve rjeđe i manje. U Sibiću je stalnih 60 ljudi – veli Boris Dražetić, predsjednik Zavičajno braniteljske udruge Sibić, čiji su članovi, uz svoj mjesni odbor, ponijeli glavni teret organiziranja ovogodišnjeg Benediktovog.
– „Borimo“ se, a pritom mislimo pozitivno i prema budućnosti. Doista je bilo stravično u onakvom drmanju zemlje i nastale totalne štete u samo par sekundi. Tako smo u kratko doba dva puta teško stradali, najprije u paležu i uništavanju u Domovinskom ratu, a sada u potresu ostali i bez poratno izgrađenih doma. Mi smo u dvorištu dobili privremenu zamjensku drvenu kuću i u njoj živimo, a na istom mjestu one izgrađeni poslije rata sada su novi temelji i svaki dan čekamo nastavak gradnje – kaže Đurđa Dražetić s kbr. 31.
Sličnu post potresnu sudbinsku priču dijeli i njena susjeda Marica Pentek s broja 44., a obje su po užarenom popodnevu došle na svetu misu. Prije toga je Đurđa Dražetić osobno na spomenik Domovinskog rata samoinicijativno stavila svoju svijeću „za sve Sibićane“, rekla nam je, a jednako je učinila i ratna udovica Slavica Dražetić za svoga supruga Nikolu, poginulog na sam 46. rođendan, 26. rujna 1991.
Zamišljena završna i cjelovito planirana obnova Sibića potrajat će još neko vrijeme, a na puno toga očekivanog i potrebnog rješavanja u ovom selu sada podsjećaju (polu)zatrpana dvorišta s neizvezenim ostacima srušenih kuća, najnužnije drvene nadogradnje, montažne nastambe, kamp-kućice, te po plotovima u raznim dimenzijama i vrstama postavljene raznolike info-table s naznakama k. o. gradilišta, projektantu, izvoditelju, nadzoru i svim ostalim podacima.
Ima svega toga vidljivog i službenog, ali bez brzog i efikasnog vraćanja (barem) onakvih uvjeta stanovanja i života do katastrofe 28. i 29. prosinca 2020., a od tih teških dana već je više od 2,5 godina poslije.
Konačnom ishodu prije svega i najprije, poželjeli su sami sebi i naglas u misnoj molitvi mještani Sibića na ovogodišnjoj proslavi Dana sela i štovanja nebeskog zaštitnika sv. Benedikta.
