Novinar: Antun Petračić
Na rubu Trga hrvatskih branitelja u Petrinji lokacija je caffe bara “ Kod Đurđe“, a na Trgu narodnih učitelja mjesto je „Trač bara“, dva jedina lokala za okrjepu pićem i crnim napitkom kave u svim varijantama, prilika za sjesti i popričati u toj zamalo totalno razrušenoj najužoj gradskoj jezgri, sada u velikom građevinskom zamahu po receptu obnove zaštićene kulturno-povijesne cjeline Petrinje.
Nisu daleko jedan od drugoga, ali se gosti ne mogu vidjeti, jer ih razdvaja visok i dugačak, velik bijeli šator, na mjestu gdje je i poslije Domovinskog rata stajala neoštećena, ali godinama zapuštena, neupotrebljiva i neiskorištena najveća gradska opskrbna robna kuća Petrinjka.
U onim prvim poslije potresnim danima ona je vrlo žurno, među prvim objektima (pojedini Petrinjci sada će govoriti – nepromišljeno i nepotrebno) serijom bagera u bučnoj, zahtjevnoj i skupoj operaciji rušenja i odvoženja ostataka iz središta Petrinje, time za uvijek nestala s lica zemlje.
„Kod Đurđe“ se po lijepom vremenu vani sjedi u dubokom hladu razgranatih krošnji gradskog drveća, puno ugodnije nego prije preseljenja s Gradske tržnice na Mihanovićem trgu. Uzgred, tu, traje li traje, cjelovita obnova „gradskog trbuha“, a ponovnim otvorenjem placa vlasnica obrta Đurđa Pintar vratit će se na staru lokaciju, ali na novo određeno mjesto.
„Trač bar“ pak treba dosegnuti desetgodišnju „Đurđinu“ ugostiteljsko- uslužnu popularnost, posjećenost i masovnost, što u svojoj novoj ponudi zajedno i udruženo namjerava postignuti mladi par Mateja Papeš i Josip Gorup. Što će i kako ispasti s tim njihovim najnovijim projektom, jedinstvenog sadržaja i novih ideja u Petrinji, tek će se vidjeti, jer je poslovanje u prvom tjednu, „staro“ tek treći dan: proradilo je u nedjelju na večer, pa odradilo prvi ponedjeljak, utorak i danas u srijedu.
– Čekam dovršenje tržnice i povratak na staro u novom, gdje sam s ovim kafićem poslovala devet godina, a sada godinu dana u središtu Petrinje. Ovdje na Trgu sam se prilagodila i snašla, vratila svoje goste i primila nove, ali postoji žal za onim tamo prijašnjim mjestom uz rub ulice, u živom susjedstvu raznih trgovaca i njihovih kupaca, osobito prometnog sajmenog utorka i vrlo posjećene subote- kaže uvijek ljubazna i svakom gostu znana žena, po čijem se imenu „Kod Đurđe“ naziva njen kafić.
Mateja Papeš i Josip Gorup u svoj su slični, a ipak i drugačiji, posao u središtu Petrinje ušli puni elana i s prepuno planova i ideja.
-Mi ćemo ugostiteljski poslovati po uličnom, street stilu, samo u vanjskom prostoru Trga narodnih učitelja, s prilagodljivim uslugama odraslim gostima, ali još više mladim roditeljima i njihovoj djeci. Pridonijet će tome bogata raznovrsna ponuda, a vezano uz ambijent „Trač bara“, namjerno tako nazvanog jer je pravo mjesto za „pričanje“ i „otkrivanje“ gradskih tajni, zgoda i nezgoda- osnovnu vodilju svoje ponude kazala nam je Mateja Papeš.
Dvojac novih ugostitelja od početka je ovaj poslovni prostor namjestio posebnom raznolikom opremom u neobičnom stilu raznih oblika, poput limenih bačvi kao stolova za stajanje ili za jednaku namjenu starinskih drvenih voža, već dovezenih na Trg, ali još potrebnih prilagoditi i prispodobiti. Po mraku posjetitelji uživaju u posebno raskošnoj i neobično raspletenoj noćnoj rasvjeti, a ovakva sveukupna ponuda „Trač bara“ potrajat će 3+3 mjeseca, po ugovoru o zakupu prostora s gradskim komunalcima.
– Već je sigurno da ćemo ovdje na otvorenom, uz prigodnu zimsku opremu, organizirati i naš program Adventa u Petrinji – jedan od dugoročnijih planova iznosi naša sugovornica.
Među zamjetljivim inventarom ovog mjesta je aranžmanima živog cvijeća ukrašen podosta godina starosti i zbog svoje težine i veličine bagerom dovezen ogromni drveni kolut, po Željku Lazaru-Lakiju, vlasniku ove neobične donacije nazvan „Lakijev panj“.
Ova drvenina na Trgu narodnih učitelja ima svoju protutežu na Trgu hrvatskih branitelja i to u ničemu drugom nego – postolju spomenika Josipa Broza Tita. To je još jedini javni ostatak u Petrinji onog kipa u ratnoj maršalskoj uniformi ( isti takav odljevak Antuna Augustinčića postojano stoji i čuva se još u Spomen selu u Kumrovcu). U nas je takav postavljen 80-tih godina prošlog stoljeća, a u eksploziji u razbacanim metalnim dijelovima okončao 90-tih. Bronca je uspravno stajala na crnoj mramornoj kocki i upravo je taj ostatak-ostataka s rušenjem Petrinjke gurnut u stranu, a sada u dosegu gostiju „Kod Đurđe“.
Ostavljena, pa zaboravljena, uščuvana gromada plemenitog kamena, po potrebi služi prolaznicima kao klupa za odmor, u gužvi je i stol više za kavicu i piće, mjesto odlaganja robe i stvari i svega drugoga. Ovotjednog utorka iskoristili su ga aktivisti Crvenog križa Petrinje za odlaganje svojih stvari iz akcije dobrovoljnog mjerenja krvnog tlaka.
– Ovaj kamen meni ne smeta, čak ga više ni ne zamjećujem, glavno da za njega ne plaćam mjesečnu naknadu dodatnog prostora – u šali kaže Đurđa Pintar.
– Lakijev panj ostaje u središtu „Trač bara“ i slobodno oko njega zasjedne veća družina naših gostiju. Za sve smo otvoreni svakodnevno od 9 do 12 sati i ponovo od 19 do 24 sata- rekla je Mateja Papeš.
S druge strane središta Petrinja i na drugom trgu, „Kod Đurđe“ posluje se drugačije: dnevno samo od 7 do 15 sati, a zatvoreno nedjeljom, praznicima i blagdanima. A vi sami po svojoj volji, raspoloženju, vrsti ponude, usluge, ambijentu i radnom vremenu dvaju susjednih lokala koji se ne vide, ali su doista tu u stvarnosti, odlučite hoćete li, kada i zašto sjesti i predahnuti na Trgu hrvatskih branitelja ili Trgu narodnih učitelja!
