Turistička sezona opet mijenja opis. Priča se o 1,3 milijarde više novaca, s obzirnom na prošlu godinu, radi ljepše slike propaganda ide usporedbom sa susjedima.
Našlo se i mjesta gdje je skuplje, no to bitno ne mijenja našu poziciju.
Cijena kuglice sladoleda napravila je više štete nego će biti koristi, od svih reklamnih kampanja, na koje će se trošiti prihodi od turizma.
Vrag je u detaljima, a zima je dugačka, na mnogim domjencima, rođendanima i slučajnim susretima, ovu zimu pričat će se priče s Jadrana, usmena predaja može učiniti čuda, razglednice su ispale iz mode, slike računa iz mobitela su dokazni materijal, za nevjerojatnu dozu lakomosti.
Nekad smo bili poznati po proizvodima koji su se kod nas proizvodili, danas ovisimo o utiscima koje sa sobom odnose turisti.
Pola svijeta poznavalo je plastične sandale Jugoplastike, kišobran i svilene marame ViS, odijela i kostime Varteks, gače Galeb, cipele Borovo, a u svakoj luci bio je brod izgrađen na našoj obali.
Nekad bilo,sad se samo spominjalo, no toplo more i pjesma cvrčka dugo se pamte, hoće li pasti u zaborav zbog lakomih trgovaca , vidjet ćemo druge godine.
Na žalost nije bolje ni na kopnu. Turistički biser Hrvatskog Zagorja,Trakošćan, polako tone u zaborav radi izmuljivanja jezera.
Nakon 2 godine rada očišćeno je 16% površine, potrošeni milijuni € i raskinut ugovor s izvođačem radova, izvođač prijavljen istražnim organima
Pronađen je i novi izvođač radova,, njegova procjena je da će izmuljivanje koštati
2,5 milijuna € .
Zadnje čišćenje jezera napravilo se prije oko 60 godina, a dubina jezera u međuvremenu se smanjila za 2,5m.
Interesantno je znati da se jezero nekada izumljivalo svaki par godina, čišćenje jezera vršilo se grabljama, a bilo je bistro tako da se na njemu igrao vaterpolo
.
Kada bi se na dnu počela hvatati trava, grof je dopremio amure iz Azije koji su travu obrstili i brinuli se o čistom dnu. Talog se radio isključivo od lišća koje je nanosio vjetar.
Danas uz svu mehanizaciju, mjerenja, naučna istraživanja i saznanja koja imaju još živi ljudi, ne može ništa završiti bez istražnih organa, korupcija, nestručnost u odabiru izvođača uzima svoj danak.
Trakošćan je bio sjajni, kopneni, turistički biser, Kinezi su ga proglasili jednom od 10 najljepših mjesta na svijetu. Nekada je vikendom dolazilo na stotine autobusa s izletnicima iz cijele bivše države, Slovenci su bili najbrojniji, školske ekskurzije preko tjedna, a izletnici vikendom.
Danas hotel ima vlasnika iz Češke, ne poznaje ni povijest ni dušu kraja, hotel bez jezera nema potencijala, gostiju je sve manje. Hoće li Trakošćan preživjeti ove radove i vratiti se u starom sjaju, vidjet ćemo kada radovi budu gotovi, no to neće biti ove godine.
Još jedna priča kako se naslijeđen dobar glas može uništiti lošim gospodarenjem, nemarom države, koja zna uzeti , ali ne zna održavati naslijeđeno.
Trakošćan je bio turistička destinacija u kojoj je turista bilo cijelu godinu. U turističkom kompleksu bilo je skijaških koliba koje su punili sanjkaši i skijaši amateri, a hotel je bio pun sportaša na kondicijskim pripremama.
Neki novi ljudi, po sportskim klubovima, danas biraju destinacije van zemlje, sport su pretvorili u glamur i šou biznis, živi se od prodaje igrača, sport je samo pokriće za velike poslove u kojima se okreće veliki novac i raspiruju velike strasti.
Da bi opstali u svim segmentima društva nužan je temeljiti zaokret u premišljanjima i planovima kako razvijati zemlju da bude jednako privlačna za život sa svim geografskim potencijalima.
Naći ljepotu u svakom dijeleću zemlje, osnažiti tu ljepotu i koristiti ju toliko da ju ne nagrdimo.
Ova turistička sezona je prijelomna, štetu koje su učinile visoke cijene nekih sitnica koje su u životu ljudi nešto poput šlaga na torti, su nepopravljive. Ovakva politika koja se vodi, sve nasljedne vrijednosti je umanjila, a dodatne nismo stvorili. Krevet za spavanje nije dodatna vrijednost , to je samo dio namještaja
Strast koja prati sport mora se raširiti na sve segmente društva, moramo pronaći ljude koji znaju kako vratiti život i žamor u mjesta koja imaju potencijala za razvoj. Mjesta gdje se stvara dodatna vrijednost koju će ljudi platiti i pamtiti kao lijepu uspomenu, ponijeti kući i držati ju na mjestu gdje čuvaju sitnice koje daju zrelost ljepoti života.
Priče iz Hrvatske i o Hrvatskoj moraju postati putopisne crtice isprepletene lijepim slikama, pout niti paške i lepoglavske čipke, ljepotama prirode u jesenjem i proljetnom ruhu, u skladnoj melodiji koju izvodi orkestar cvrčka i šum borova u tonalitetu valova mora.
Takva sjećanja održat će našu zemlju uvijek poželjnom destinacijom, vratit će nam turiste željne ljepote i suživota s prirodom, a to je jedini način održivosti.
Sve ostalo je kratkoročno s trajnim posljedicama koje nam priroda neće oprostiti.
Dragica Trumbetaš