Sećam se razgovora sa devojkom koja je spavala za novac
I mog pitanja – da li ideš sa svakim ko plati, ili biraš –
Pogledala me, tužno
I rekla – da, nekad mogu biram, ali uglavnom, ne
Ko plati, može da me ima –
Zaćutali smo
Posle, razmišljam, koliko i šta je prošla
Bilo je verovatno i kvalitetnih muškaraca
Koji nisu mogli da podnesu samoću
Ali i onih koji su se iživljavali
I večito muško pitanje – da li bi platio za seks –
Ili se ne plaća samo to
Nego i razgovor, pažnja, nežnost
Samo da se ne bude sam
Neke su mi žene priznale da su spavale za novac
Ubeđene da nije bilo drugog načina
I da je sve mnogo suptilnije, nego što se čini
Ali nikad neću da zaboravim reči
Jedne od njih
- Nije seks ponižavajući
Nego način na koji te tretira muškarac
Neki te tretiraju kao damu, i poštuju te
Iako ti plate
A neki kao, da ne kažem šta
Nije do onoga čime se baviš
Nego i do načina na koji ti prilaze
Ima muškaraca posle kojih se osećaš kao žena
A ima i onih posle kojih se osećaš kao stvar
Neki ti budu draži, nekih se stidiš
Ali kada radiš za nekoga
Ne možeš da biraš –
Sećam se ispovesti žene koja je to radila u tajnosti
Pod drugim identitetom
I kaže da sve to manje boli kada radiš kao neko drugi
Kada se nešto ne zna, kao da se nije ni desilo
Živela je dva života
Jedan u kome je bila nešto drugo
I onaj drugi
Gde je naplaćivala svoje usluge za novac
I kaže da je tako najviše prostudirala muškarce
A i shvatila
U vezi je za mnogo šta potrebno mnogo više vremena
Dok su joj se ovako mnogo lakše otvarali
Znali su da neće biti zajedno, a opet su na neki način bili
Isto se zaljubljivali u nju
Borili za njenu pažnju
A šta je osećala ona
Ko zna
Šta treba da se desi ženi
Da pristane da prodaje svoje telo
I da ne pati zbog toga
A možda i uživa
Gde je granica
Ako je uopšte i ima
Stefan Simić