Autor: Marjan Gašljević
Čvrsto sam odlučio, neću raditi zimnicu. Supruga će raditi. Raditi ću, dakle, i ja. Ajvarčići, papričice kisele, papričice pečene, krastavčići, mešung, …
Priča se, tako, jednom bogobojaznom čovjeku koji je, taman, navršio šezdesetu obrati se Bog osobno: „Poštovani čovječe, eto, bio si cijeli život pokoran i poštivao moje zapovijedi, međutim, svih tih godina nikada nisi bio bolestan. Red je, eto, da i Tebi udijelim neku bolest.“ „Dragi Bože, ako može, ja bih prhut?“
Ljeto je na izmaku. Nema više ni na faceu golišavih slika s pješčanih plaža i biserno plavim morem i nebom u pozadini. Krenule su slike paprika, rajčica, krastavaca te šarenih teglica napunjenih tim Božjim blagoslovom vrta i rada ruku čovječjih. Kako rekoh, supruga je „nastrugala“ nešto kovanih eura preostalih od one plave blagodati taman za količinu teglica koje stanu u okvir slike profila.
I dok se mi borimo s tim plodovima (tuđeg) povrtnjaka mnogi sugrađani se već intenzivno raspituju kod turističkih agencija za ono što slijedi, zimovanje. Kolike kamate? Koliko rata? Najam opreme?
Jamči li itko onu beskonačnu bjelinu koja će nam biti pozadina kada se isprsimo ispod nekih najpoznatijih alpskih vrhova u markiranoj odjeći, ray-ban očalima, pancericama i elanovim skijama na kakvim skijaju samo prvaci.
Kako ljeto polako curi, a mi se vratili u svoje domove kreću i neke druge, manje privlačne aktivnosti. Dragi Bog se, eto, nije svima smilovao i stavio ih na kušnju s prhuti, nekima se baš nešto i nije posrećilo. No što i kako bilo vrijeme je, dakle, da se krene u obilazak liječnika i bolnica u kontroliranju starih boleština i izviđanju ima li kakvih novih jer, ono, boli lumbalno, boli cervikalno.
Na koncu tko je ikada vidio da hrvatski umirovljenici idu na zimovanje? Osim, naravno, Mateše, Horvatinčića i Mehunke.
Društvene mreže, kako napisah, trpe svašta. Najmilije su ljubavne zgode slavnog Mateše, bogatog poduzetnika Šilingera koji je bez Snježe čisti k… od ovce (za mreže i javnost). Napisa negdje netko (na mrežama) da je društvo bilo humanije kada su se starlete zvale prostitutkama, modistice krojačicama, …Trpe, dakle, i Nives, Knoll, itd. I to ne samo trpe, vole.
I sam sam počeo s hodočašćenjem oko ambulanti. Nemam za skijanje pa hajde bar nečim da se zanimam. Scrolajući po društvenim mrežama, a stalno do iritantnosti me i na mobitelu bombardiraju s reklamama pripravaka koji liječe sve. Ma što sve, dižu ljude iz mrtvih. Ako imaju dovoljno para.
Jučer u praznoj čekaonici jedne bolničke ambulante priđe mi čovjek. Nikad vidio, nikad čuo. Tu nešto preko šezdeset. Bog mu se, očito, obratio ali nesretnih nije imao priliku izabrati prhut. Vrlo pristojno mi se predstavi uz upit da li može sa mnom porazgovarati.
Snuždeno mi ispriča da su mu dijagnosticirali karcinom na dva ključna organa i da je danas dobio nalaze markera koji su vrlo loši. Pogleda me u oči tužnim, ispaćenim pogledom pitajući me za svoju dvojbu. Dvoji da li da se „preda“ klasičnoj medicini ili da se pokuša liječiti alternativnim metodama s kojima ga svakodnevno bombardiraju u bezbrojnim reklamama i objavama iza kojih, kao, stoje i neki poznati i viđeni medicinski bardovi i brendovi. Totalno zatečen Odgovorih čovjeku da on sam mora odlučivati o svom liječenju i da o tome treba itekako kritički promišljati.
Da, i jutros mi je na mobitelu stotinjak poruka prema kojima se liječi sve, od kratkovidnosti do prhuti. I svi jamče ozdravljenje ali i traže obilne uplate.
Da je politika davno izašla i iz najširih moralnih okvira to znamo. Koliko je, međutim, moralno nuditi bolesnim (pa makar i hipohondričnim) ljudima lažnu nadu skupim pripravcima od „ničega“? Može li se stati na kraj ljudima koji zarađuju na tuđoj nesreći dajući im lažnu nadu?
Televizija, kaže mi neki dan jedan prijatelj, odavno nije referentni medij i ako još uvijek ima utjecaj na mjenje. Mreže su preuzele primat. Postoji li način, ako već nismo sposobni i spremni kritički razmišljati, da se onemoguće razni prevaranti i lažni proroci ili je i u toj sferi sve samo zarada. Zar nije, na koncu, pored svih svojih milijardi Musk utjecao na ratno zbivanje da bi radi njegovog utjecaja (isključivanje mreže) izginule tisuće boraca koji samo pokušavaju braniti svoju domaju?
I ja sam naivan i u toj smrdljivoj močvari tražim mrvice moralnosti?
Onom čovcu koji mi je ukazao povjerenje pitanjem u bolničkoj čekaonici želim dobru i razumnu odluku kao i uspješnu bitku s bolestima koje mu je Bog, u svoj svojoj milosti, namijenio.
A drugima? Netko na skijanje pa i ne imao kod kuće za grijanje, a mi mnogobrojna umirovljenička hrvatska sirotinja na grijanje u čekaonice ambulanti. Ništa ne košta, na koncu, okačiti na fejs montiranu fotku iz Schladminga. Nek se grizu!