Autor: Marjan Gašljević
Jesen je na pragu. Ljudi prikupljaju drva za ogrjev ali i intenzivno promišljaju oko, ono što je na Banovini „zakon“, kolinja. Da li je u „ona“ neka vremena bilo dvorišta u kojem se nisu zanjihale svinjske polovice, zamirišali čvarci, a starci nas terorizirali krvavicama.
Većina tih dragih, radišnih ljudi sakupljaju granje po zapuštenim poljima nadajući se da ih šumari neće presresti. A oni drugi traže načina da nekakvim kreditićem isfinanciraju par metara drva koje će štedljivo kuriti u pećima samo kada (ako?) bude neki mrski minus.
Tako nekako je i s tim nesretnim kolinjem. Da li će biti svinjskih polovica u trgovačkim centrima i po kojoj cijeni. Da li će produkt tih polovica biti pojeden prije nego se otplati kredit na koji su kupljene?
U velikoj mjeri briga oko kolinja riješio nas je vrli ministar Grlić Radman. Pokupio je, skoro, sve hrvatske svinje skurivši ih u svojim kafilerijama. E neće, dakle, biti polovica u centrima s deklaracijom, „uzgojeno u Hrvatskoj, zaklano u Kostariki.“ Skurio, brate, onaj što liči na ET-ija. Premijerova lijeva i desna ruka koji uvjerljivo laže da taj siromašak na tom poslu koji se još dimi nije ništa zaradio i nije u sukobu interesa. To je, u stvari, netema. E tako, dragi moji, radi poštena hrvatska sirotinja, sve za Narod, narod za ništa.
I dok, tako, taj pregalac hrvatskog domoljublja rastače svoje taško stečeno bogatstvo za narodnu dobrobit Premijer i njegov File, kako mu ono bijaše ime, dižu kuku i motiku na trgovačke centre, iste one koji prodaju „hrvatsku svinjetinu zaklanu u Kostariki“. Sjebat će oni njih do toga da će nam ti švapski, talijanski i tko zna čiji sve trgovački derikože, pazi sad, plaćati da uopće uđemo u njihove usjajene trgovačke centre. A banke? Tek banke, iz samilosti spram Hrvata koji dižu kredit za ogrjev i svinjsku polovicu (uzgojenu u Hrvatskoj, zaklanu u Kostariki“), toleriraju kada im klijenti ne plate na vrijeme ratu pa ih „predaju“ u ruke tamo nekim samilosnicima koji, nešto na tragu Franje Tahiya, naplaćuju te kredite.
To je, međutim netema. To su sve stvari koje prolaze, a mi se moramo usredotočiti na ono što dolazi.
Zahvaljujući „najboljoj vlasti“ hrvatskim pregaocima i umirovljenicima friško je ponuđena mogućnost da si kupe kripto svinju. Poslije kripto vrta eto nam i kripto svinje. Umirovljenici su tu u posebnoj prednosti jer imaju cijele dane pred sobom pa sjednu za računalo i „uzgajaju“ svoju kripto svinju koju će za kolinje rastrančirati i objesiti polovice na svom mrežnom profilu. Velika je stvar u toj priči što tu kripto svinju neće moći vrli Grlić Radman, i ako je to netema, spaliti u svojim kafilerijama. Ili možda hoće ako osnuje neki informatički start ap pa „prošara“ po mrežama, uvali kripto virus afričke kuge posebno uzgojen za domaće kripto svinje i onda sve to, lijepo naplati „spašavajući“ hrvatske kripto svinje i njihove proizvođače i, moguće, potrošače. Međutim, to je netema i tu nema sukoba interesa.
Jebiga, postoji li uopće u Hrvatskoj nešto što po vlasti nije netema?
Postoji, naravno, i to morate znati: „Zahvaljujući najboljoj Vladi na čelu s najboljim Premijerom u Hrvatskoj nema gladnih, nema siromašnih, nema inflacije, nema iseljavanja, nema nepotizma, nema lopovluka, nema mita i korupcije. U hrvatskoj, u stvari, nema ništa.“
Nada ipak postoji. Ulažite u kripto svinje kroz novac ili izbore. I nemojte se iznenaditi reklamama, primjerice, „kupite kripto svinju landras jer ima najbolju slaninu“, „banijska šara, još malo pa nestalo“, „čistokrvnih adz-ovac, ne laže, ne krade, obećava sve što poželit …“ itd.